Žiri u sastavu Nadežda Purić Jovanović, Predrag Crnković i Predrag Milojević doneo je jednoglasnu odluku da pobednica ovogodišnjeg konkursa bude autorka Snježana Vračar Mihelač sa rukopisom: Kada zatvorim oči, vidim modro.
Na konkurs je pristiglo 147 pesničkih zbirki. Najuži krug doneo je sedam pesničkih celina, dakle, podjednako uspelih. U toj konstelaciji trebalo je odabrati zbirku „prvu među jednakima“, uzimajući u obzir osim pesničkog stila i ostvarenosti zamišljene poetske težnje, još i obuhvatnost, raznovrsnost tema i motiva, ujednačenost kvaliteta, inovativnost… i čitav niz takozvanih finih nijansi, u smislu čak i broja uspelih stihova, odnosno, broja uspelih pesama naspram, recimo, cele zbirke.
Opredelili smo se za pesme Snježane Vračar Mihelač upravo zbog saglasnosti žirija da zbirka u celini nosi najviše poena po navedenim stavkama. Autorka je odmereno i nepretenciozno a veoma sugestivno uvukla čitaoce u svetlucavi poetski svet fine nostalgije i radosti sećanja, blage ironije mirenja sa upamćenim stvarima koje u sadašnjem trenutku ne iskrsavaju kao elementi (auto)biografije, već kao same poetske činjenice – sve ono što je ostalo, pretvoreno je u pesmu. Pesnikinja nas je provela kroz lični i porodični album izdvajajući iz svoga iskustva one univerzalne trenutke u kojima bi i čitaoci mogli da se prepoznaju, ne namećući unapred odabranu pouku ili poentu, ne lamentirajući nad stvarima koje su prošle (zato što su prošle), nego izdvajajući iz mora sećanja dragocene deliće mozaika koji zatim, zajedno sa voćem i biljem, pticama i insektima sačinjavaju čudesno šarenoliki svet. U njemu pesnički lik ne mali broj puta izlazi iz sopstvene perspektive i upušta se u lirsku naraciju o drugima.
Snježana Vračar Mihelač rođena je i odrastala u Puli, živjela u Zagrebu, te na Plitvičkim jezerima. Objavljivala je u regionalnim časopisima, zbornicima, i na internet portalima. Njena poezija je prevedena na slovenački i makedonski jezik. Živi i radi u Ljubljani.
IZGUBLJENO NAĐENO
iz tjedna u tjedan
ostavljene rukavice
izgubljen kaput
osobno računalo
nađene hlače
javljaju iz noćnog kluba ponedjeljkom
zamišljam tog nekog kako izlazi
bez rukavica i kaputa
prosuo piće po šanku
izjurio na zimu
prekinuo sa svijetom
sve ali osobno računalo
u njemu pjesme
rasute po tastaturi
slova poslagana po ekranu
u koncentrične krugove
koji se prema središtu sužavaju
i spuštaju u obliku lijevka
sve ali bez hlača na hladnoću
netko je ostavio cipele
dođite po njih
najnoviji pronalazak u klubu
broj 45
u unutrašnjosti je ceduljica s imenom
sve ali bez cipela
po snijegu
bez imena
TATA PIŠE DNEVNIK
umjesto dvije kruške koje ne rađaju
posadili četiri nove voćke
limun mjesečar prezimio plodove
smokvi podrezali korijenje
prijetilo je da će podići temelj kuće
suho se ljeto pretočilo u blagu jesen
bademi rodili obilato biće mandulata
obitelj na okupu
berba 320 kilograma maslina
ulja četrdeset litara
jednoj kćeri petnaest drugoj petnaest
babi i meni deset
priveli zimske radove kraju
sve pokrili zaštitili od mraza
valja i nama i vrtu
otpočiti pred proljeće
rokovnik sa zelenim koricama
umjesto poslovnih sastanaka
i užurbanih dana
okreće listove polako
prema višem planu mog tate
gospodara vremena
MANDARANCINI
osamdesetih smo posadili
titove mandarine sa otoka vange
u naš vrt
devedesetih se njegov portret
zajedno s knjigama na ćirilici
razglednicama iz jugoslavije
i fotografijama školskih prijatelja
preko noći izbrisanih iz naših života
preselio iz dnevne sobe u ormar
iz ormara u konobu
konobe u ostavu
promatrao nas je sad bivši život
kroz naočale i osmijeh
sa najudaljenije police
pod koju smo odlagali kašete
kilogram za kolače
četiri za džem
jedna za mandarancine
brojala je savjest
gdje su se nastanili
jesu li našli nove simpatije
sjećaju li se
kucalo je sve glasnije
ispod debelog sloja prašine
iz ostavine utrobe
Čestitamo pobednici a ostalim učesnicima se zahvaljujemo na lepoj poeziji i zadovoljstvu čitanja koje su nam priuštili.
Žiri
Pročitajte i:
