3 C
Belgrade
19/03/2024
nove knjige Srbija Veroslava Boussaha

Veroslava Boussaha – Ostavi me, tugo

Iz štampe je izašla zbirka pesama Veroslave Boussaha Ostavi me, tugo.

Ova poezija je istovremeno i arhaična i moderna. Njen vokabular je realistički, ali je razmišljanje večno mlado. Ona poetski obrađuje sve teme o kojima čovek tokom sazrevanja razmišlja ne ustručavajući se teških reči i zaključaka. Zbirku Ostavi me tugo samo na momente možemo prepoznati kao tipičnu žensku poeziju. Sve ostale stranice su razmišljanja o životu, njegovim pojavama kroz slike prirode i kroz društvo koje nije naklonjeno pojedincu koji traži svoje mesto pod suncem. Tamo gde bi drugi osetili mržnju, naša pesnikinja oseća tugu. Vukući nevidljivi teret tuge kroz sve događaje u životu, autorka se nikad ne predaje, samo je duboko svesna svog teškog usuda i prolaznosti svega što je lepo. Kroz četiri ciklusa: Žubor srca, Deci vremena, Odblesci sna i Stari smo znanci, Veroslava nam daje sliku sveta kroz koji ona već neko vreme putuje i ostavlja tragove svog puta kao i što put pravi brazde na njenom srcu i snovima. Ona duboko preživljava svetrenutke i beleži ih kao čovek uvek žedan slobode koji kroz metaforične slike poručuje da se pravo na izbor skupo plaća. – Iz recenzije Jasmine Čabrilo
Veroslava Boussaha rođena je 1936. godine u Đurincima. Živi u Parizu i Mladenovcu i bavi se pisanjem. Godine 2020. objavila je svoj prvi roman Duga potraga za istinom.

KUPOLA

Otvara rebra siva kora
Sapliće slog rasuto zlo.
Trepere dani redom huje
Kraj naših nogu.
Začaran miris, penušave misli
Štrči kraj beIe ceste zuba
Saleću pčele nezajažljivog bumbara
A dani pravde ga mrve.
Ušoren kutak pospan drema
Crepove ređa u novi svod
Blješte puti, postavljenih neona
U skupu ispranih virova časa.
KudeIjine dlake režu karton
U smislu pisaćeg stroja
Štoperica igra po asfaltu
Valcer, melodiju duha.

HRABROST

Visoko je prhnula hrabrost
iz bezdana i kaljuge
sa dna rudnika
svemoćan leptir leprša
utrkuje se sa slovima misli
na vidiku ništa
iz nestašne oluje
izleću goluždravci
ubrzavaju bujicu vremena.

DOM

Susretoh sanak, kraj slova A
izbrojah cvetiće ruža u krilu
spasoh pčelu sa bujice kiše
uzdrhta srce, pršte čežnja.
Smiraj hoda, viticom svoda
skakuću svici, sunce tone
zbrajaju poljupci vlagu dana
u belom rupcu novog odela.
Kvrcaju zvuci, plamsa žar
u šupljoj steni kraj plota
kotrljaju se žmarci, ječe damari
nižu se slova na belom papiru.
Prosed pramen sede kose grli
sašivena košulja visi na konopcu
probija zračke čelika srž
bljesnu mlečna sijalica svoda.

Slične vesti