Crnjanka sam rodom,
rastom kažu mala,
al` za Đurin šešir,
ja bih što-šta dala.
Dala bih mu mali cvet,
neka vidi ceo svet
kakav šešir ima,
baš za inat svima.
Kad šetam Skadarlijom
redovno mu priđem,
dotaknem mu šešir
i uvek obiđem.
Ispričam mu svašta,
pitam ga ponešto,
a on samo ćuti
i gleda me vešto.
Rođen je u avgustu
neke davne godine,
šešir nikad ne skida
ponosi se njime.
I dobro mu stoji
na toj lepoj glavi,
pa ponosno kličem:
„Gospodin je pravi!“
I kad pada kiša
i kad sunce sija,
mom zemljaku Đuri
šešir uvek prija.
Ne skida ga nikad
ni kad pije, ni kad spava,
baš sa tim šeširom
on je lola prava!
Nada Malek je rođena 1950. godine u Srpskoj Crnji. Živi i radi u Pančevu. 2001. godine objavljuje knjigu sećanja na školsku generaciju „Emilijin spomenar“. Na konkursu „Nikšićke novine“ 2001. otkupljena joj je za objavljivanje „Obična priča“. 2002. objavljuje drugu knjigu kratkih priča pod naslovom „Emilijine obične priče“. Priča „Majka“ otkupljena je za objavljivanje na konkursu koji su objavile „Nikšićke novine“ 2002. Krajem 2003. godine izdaje svoju treću knjigu „Emilijine odabrane priče“ i te godine dobija nagradu za prozu „Duškovićeva zvona“ za svoju „Sasvim običnu priču“. 2006. godine objavljuje svoju četvrtu knjigu „Neobično obične priče“. Na međunarodnoj književnoj manifestaciji „Vršačko pero“ 2008. dobija povelju u kategoriji kratke priče, za priču „Mostovi“, sledeće godine nagrađena je ponovo na književnoj manifestaciji „Vršačko pero“ za kratku priču „Gabi“. Na 9. Gerontološkom festivalu književnosti Srbije „GEFEKS“ – Požarevac 2010. godine dobija povelju u kategoriji kratke priče.
2011 godine na manifestaciji ,, Vršačko pero ,, dobija povelju Majstorsko pero za pesmu ,, Luna ,,
Peta knjiga „Ivan Zlatoprsti“ izdata je oktobra 2011. godine.
2012 godine na konkursu Leonrdo dobija povelju Majstorsko pero za pesmu ,, Đurin šešir ,,
Objavljivala je svoje priče u mnogim časopisima i zbornicima.
Član Udruženja književnika Srbije i Saveza književnika u otadžbini i rasejanju Novi Sad.