nagrađeni radovi Srbija

Vladan Paunović: Aviončić u ruci dečaka (Konkurs za kratku priču od 357 reči, prva nagrada, 2026)

Vladan Paunović dobio je prvu nagradu na Konkursu za kratku priču sastavljenu od 357 reči, koji organizuje Udruženje nezavisnih pisaca Srbije, za priču „Aviončić u ruci dečaka“. Nagrada je dodeljena 22. januara 2026. u Beogradu, a priča je objavljena u zbirci „Kratke priče 357“.

Origami ždralovi od papira lete iz otvorene knjige

Aviončić u ruci dečaka

Mala metalna maketa aviona iz nekog davnog rata bila je u ruci dečaka koji je ležao u bolnici okružen zabrinutom rodbinom i nemoćnim lekarima pored kojih su stajale sestre suznih očiju. Svi nemi, čulo se jecanje i poneka teška suza koja bi tresnula na pod pokraj dečaka. Taj aviončić je u našem svetu bio limena replika borbenog aparata koji je u svojoj pravoj veličini onomad, u ratu, služio da u ostale svetove prenosi svoje žrtve. Sada je iako za nas tako malen bio vozilo do neba i dalje, baš tamo gde ovakvi dečaci trebaju da razviju svoja magična krila i nadvise naš svet anđeoskom brigom i dobrotom. Tim avionom je već uveliko leteo dečak iako mu je telo još bilo ovde, u svetu iluzije i stvarnosti, pored svojih i ostalih, pored ljudi kojima će uskoro postati anđeoski zaštitnik. Nije izgledalo da igde putuje, a jeste, putovao je. Već je daleko odmakao. Odleteo je kao vešti letač koji je jedva dočekao da se vine u nebesa. Pilotirao je svojom omiljenom igračkom, sada velikom kao ovaj svet ili bar taman toliko naraslom da on u nju stane i poleti do svog misterioznog odredišta. Iako nije stigao da se rastane od svojih i svih ostalih, nije mu bilo žao. Videće ih ponovo, odande ili tamo, kako god. Ovo nije kraj, a ni početak. Nije ni sredina neka, nije ništa, a sve je. Rastanak nije bio potreban. Dečak je poleteo i preobukao se u anđela. Grlili su mu telo njegovi i ostali tamo u bolničkom krevetu, lili suze i opraštali se. On nije. Ne, nije. Nije plakao, nije žalio, nije se plašio, nije se opraštao. Igračka-aviončić mu je ispala iz ruke taman kada se uspeo do neba i dalje, do onog mesta na kome se oblači kostim anđela i šire njegova ogromna krila koja grle naš svet i sve nas u njemu. Dečak je tada bio spreman za novu avanturu, za svoj veoma ozbiljni zadatak brige nad jednim malim, a važnim svetom koji je baš lepo mogao da stane između njegovih krila skoro isto onako kao nekada onaj aviončić u njegovim šakama kojim je doleteo na nebesa, u svet anđela.

O autoru

Vladan Paunović je pravnik, novinar i pisac. Ove godine objavio je zbirku kratke proze „I more sigurno ima snove“.


Rubrika „Nagrađeni radovi“: ako ste nagrađeni ili pohvaljeni na konkursu, pošaljite nam pesmu, priču ili dramu na nagradjeniradovi@gmail.com, uz naziv konkursa i vrstu priznanja.

Slične vesti