Zanemjeli pjesnik (ocu)
Usamljen
I čvrst
Kao stari panj
Zatrpan lažima
K`o troskotom
Braniš se ćutanjem
Od lavine šupljih riječi
Od gmizavaca izmiljelih
Ispod podignutog kamena
Od pacova
Istrčalih iz crnih rupa
Razmiljelih po ovoj jadnoj nam zemlji
Da smute i riju
I da na odru istine
Lovorovim vjencem
Kite svoje laži
Stojiš
Sam
I prav
Kao
Stoljetni
Bor,
Ćutiš
Dugo
Bolno
A što drugo i moze
Čovjek
Prognan među ovakve ljude