Pjesme pišu samo luđaci
to očito je jasno
kimaju glavama strasno
sve sami loši đaci.
Pa ipak okreću strane
al’ strofe lome na pola
i od svih riječi što nađu
tek vide slova.
A kad trenutak stisneš
u redke što snove kriju
dok čitaju brzo u sebi
oni se smiju.
No drug’čije nije nikom’
dok sve ih novac liječi
ti sreću mjeriš stihom
i krišom brojiš riječi.
I zato ne brini mnogo
već samo glavom skreni.
Ne gužvaj dušu u papir
pogledaj, oni su nijemi.