16.8 C
Belgrade
28/03/2024
Danica Vukićević nove knjige region Srbija

Rimaginator – sećanja na Kolju Mićevića

Iz štampe je izašao zbornik tekstova posvećen Kolji Mićeviću – Rimaginator.

Knjiga sadrži memoarske i esejističke zapise, kao i pesme posvećene Kolji Mićeviću.

Ranko Risojević:

„Kolja Mićević bio je od onih rijetkih ljudi koji su od djetinjstva radili uglavnom ono što su htjeli i voljeli. U svemu bio je jedinstven. A radio je, ljudskim rječnik rečeno, mnogo i gotovo previše. Uradio je koliko i jedan cijeli institut, ali na svoj način, onako kako ne može da radi nijedna institucija. Bio je sam institucija. Ali elitna institucija koja stvara ono što drugi jedva mogu do kraja i da razumiju. Bio je istovremeno čovjek pisma i čovjek usmenog predanja. Ostavio je iza sebe više od stotinu književnih ostvarenja, ali i bezbroj predavanja, hepeninga koji su privlačili publiku magnetskom čarolijom.“

Dejan Simonović:

„Kolja, dakle, energija. Ne ona nagla koja nadođe kao bujica pa presuši, već ona postojana koja ga je držala u neprekidnom visokom radnom i stvaralačkom naponu.

Kolja, dakle, neutaživa radoznalost, širok istraživački zahvat. Zapanjujuće je do čega je sve došao, šta je sve iskopao, do čega se sve probio. I zadivljujuće kako je sve to uspevao da sklopi u živu, barokno raskošnu a pulsirajuću celinu.

Kolja, dakle, mašta, sila koja preobražava i iznova uređuje svet. I slik je mašta, ne tek sazvučje. Otud rimaginacije.“

Danica Vukićević:

„Videla sam Kolju u francuskom miljeu, kako vodi programe, drži predavanja, upriličava performance, i, bio je svoj među svojima…

Jedan od njegovih poslednjih nastupa, u Beogradu, u SKD-u; bilo je inspirativno i ludo… Vraćam se kući, prelazim ulicu, vidim Kolju s leđa kako ide napred, i u torbi nosi (zar bi neko mogao i pomisliti?) nakovanj. Ispratila sam ga pogledom, pažljivim i dugim, osećajući njegovu, svoju, duboku usamljenost i smisao te usamljenosti, snagu.“

NENAD MILOŠEVIĆ – Duhovi

Jesu li se promenili, menjali tokom vremena
ti krici, jesu li i tada, kada to ne beše hotel
u kojem služe jagnjeće šnicle u cveću,
već samostan, sa strogim svojim redom,
tako bezobrazni i smeli, slobodni bili
galebovi u Le Port de Cetteu,
da u preletu jutarnjem, tik iznad prozora strancu dobacuju:
„mi smo ptice iz stripa,
tamo si nas video, da te podsetimo,
evo, ostavljamo ti oblačiće,
stavi ih u pesmu kad kući dođeš“;
da li je sklad neba i zemlje,
kako gore tako i dole, veći bio
pa im se to drugačije uračunavalo,
tim galebovima oštrijim od ovih sa Save i Dunava;
kontrast svetla i senki tako jasan da li beše
i tada na Mediteranu, odakle ta ideja
o nestalnosti duha dođe, koji on odvoji
od porodice, građanskog društva i države,
od trijada uopšte, da posle,
penjući se stepenicama,
koje mora da su i tada prečica bile do groblja,
a danas i do Muzeja iznad, njemu posvećenom,
pitanje sagovorniku, valerijevcu
u mom jeziku najvećem, postavim,
što se u trećoj noći pred spavanje meni javi,
o odnosu Sv. Duha i duha iz Predavanja o poetici,
ali ne bejah smeo da i duhove mrtvih
od prethodnog dana u priču uvedem,
što su me konačno, posle dugog lutanja
između grobova, očajnog već, zaustavili,
kad njima, a i duhu samome valjda,
dosadi igra premeštanja tabli
sa strelicom i imenom Paul Valery,
i senci mojoj, što u rukama visoko iznad glave
nad grobom pesnika držaše fotoaparat,
dopustiše da u slici o tome svedoči, ali ne i meni u rečima.

.

Knjiga se može naručiti po ceni od 500 din.

NARUDŽBENICA:

    CAPTCHA ImageChange Image

    Slične vesti