Aleksandra Čvorović iz Banjaluke dobila je plaketu „Srebrni stih“ na IV međunarodnom pesničkom maratonu („Planjaxov pjesnički maraton“) 2025. godine. Maraton organizuje Izdavačko-štamparska kuća „Planjax komerc“ iz Tešnja, pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona. Plaketu „Zlatni stih“ dobila je Lejla Redžić, a bronzanu Ljiljana Jerončić (izveštaj u časopisu „Šeher Banja Luka“, br. 96–97, str. 37).
Biti nekome neko
Reći ću ti, da sam neko:
srušila bih zaštitne zidove,
golim rukama išla na strahove,
u najbolnijoj tački djetinjstva
zaustavljala čudovišta i nasilnike,
zlatopisom glačala duševne pukotine
blagoslovila odbačene i nevoljene,
dala im mjesto pod suncem.
Moje bi ruke nasitile gladne.
Govorila bih iz srca iskreno:
o horu bijesova u glavi,
preuzimanju krivice sa drugih,
o gutanju bola i povrijeđenosti,
koji stvaraju razne bolesti.
Ne bih brinula za posljedice
ne bih se stidjela razotkrivanja.
Usamljen je onaj ko nema sebe.
I moje riječi liječile bi bolesne.
Brisala bih suze djeci svijeta.
Širila ljubav brzinom atomske bombe,
ozračila bih svijet toplinom duše.
Ratovala protiv emotivne patetike
i vodila sentimentalne revolucije,
jer programirani na mržnju
gubimo se u kolektivitetu,
bez kapi nježnosti u očima.
Moja mudrost spriječila bi zločine.
Da sam ja neko, a jesam!
Svi smo mi nešto nekome.
No, ako misliš da si ništa,
ne znači da treba da ostaneš niko!
Prevrni nebo i zemlju, vidi kako ćeš!
Sve možeš biti: ruka ka Bogu,
sebi najbolji prijatelj, san nečijeg srca,
djetetu svjetlo u mraku, hljeb za jedan dan,
nježnost roditeljskoj starosti,
jarbol burama života,
ljubazan osmijeh u prolazu,
poklon radosti…
Na kraju krajeva, bilo kome, bilo šta,
čovjeku, životinji, drvetu, cvijetu,
važno je da si nekome neko.
Rubrika „Nagrađeni radovi“: ako ste nagrađeni ili pohvaljeni na konkursu, pošaljite nam pesmu, priču ili dramu na nagradjeniradovi@gmail.com, uz naziv konkursa i vrstu priznanja.