Vanja Škobica – Ditiramb (Kaštelanske štorije 2018. – 2. mesto)

Filed under: Hrvatska,Kaštelanske štorije 2018.,nagrađeni radovi,region |

ditiramb

poza sičanskih kiša i marčanske bure
cvatu trišnje kaštelanske
vraćadu me u poja i vinograde
moje mladosti

maslina je bila moja jubavnica
pod kojon san u teploj večeri
pratija zibanje vala na misečini
i išća puntu Čiova i Merjana

ležin na plaži
tabane mi škakja more

uzalud san danas cili dan
luta kroz sedan sela
i bira koje je lipše:
čigova je kula boja
joli dvorac šesniji
na koncu san srdele
kuša u Donjin
a žeđ ugasija vinon
u Gornjin Kaštilan
– a odgovor nisan dobija

ležin na plaži
tabane mi škakja more

kaštelanske zelene rudine
mome su tilu uvik bile stanište
umornoj duši sidrište
i kad san daleko bija
čuja san kako me zovedu kaštelanska zvona

ležin na plaži
tabane mi škakja more

visoko prema Kozjaku
izgubija se tovar
grdelin se sakrija u osin smokve
vratija se ribar u porat
strasna je ova sloboda

kunen se, volin vas, Kaštila moja:
žene ćakuladu na šentadi
na štradan muški igradu briškulu
a mladost tvoja na brcu
bacila klapsku: „Falile se Kaštelanke…“

ležin na plaži
tabane mi škakja more

čekan da se na Malački
užgedu vatre Ivanjske
pa da se u meni probudi
ono kurjožasto dite
ča je na blagdan
Gospe Ruzarice s babon molilo

sve se prominilo
samo jedno je isto – jubav

ležin na plaži
tabane mi škakja more

 

Vanja Škrobica

Diplomirala sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti, a kasnije i knjižničarstvo (1991.) u Zagrebu. U Školi likovnih umjetnosti u Splitu  radim preko trideset godina. Završila sam brojne edukacije: dramsku pedagogiju (Hrvatski centar za dramski odgoj, Zagreb), edukaciju ECDL,  Menađerstvo u volontiranju  (Volonterski centar Mi)  itd.

Vodim novinarsku skupinu, osnovala sam školski volonterski klub i surađujemo s Volonterskim centrom Mi, udrugom Most, Centrom Slava Raškaj i udrugom oboljelih od cerebralne paralize Srce… Volonterski klub, odnosno škola,  dobila je 2016. Godišnju nagradu Vinka Luković za promicanje i razvoj  volonterstva u Splitsko – dalmatinskoj, Šibensko – kninskoj i Zadarskoj županiji. Rad s učenicima me jako definira: to je misija, izazov, partnerstvo; teško, lijepo i odgovorno istodobno. Duh volonterstva, suosjećanja, solidarnosti, povjerenja, rada i odgovornosti neke su vrijednosti koje želim ostvariti u radu s  mladima. Moji suradnici su to prepoznali pa su me  kandidirali za Splitski cvit  2016. kao osobu koja je svojim radom doprinijela sredini u kojoj živi i radi, a iste godine mi je Forum za slobodu odgoja, povodom  Međunarodnog dana učitelja, dodijelio nagradu Stjepan Cipek za uspješnu primjeni suvremenih oblika i strategija rada kao i u demokratizaciji i unapređenju ukupnog života u školi.

Godinama sam pisala za hrvatske časopise iz područja kulture, umjetnosti i obrazovanja (Školske novine, Napredak, Školski vjesnik, Glasnik društva bibliotekara, Hrvatsko slovo, Vijenac, Epoha…). Jedno vrijeme sam se intenzivnije bavila fotografijom i imala samostalnu izložbu u Gradskoj knjižnici Marka Marulića 2015. Pisala sam i kataloge za izložbe i razne prigodne večeri.

Zadnjih nekoliko godina ponovo sam se vratila pisanju što je rezultiralo tiskanjem moje prve zbirke Škafetin 2016., a nova zbirka Di je sad moji’ osamnaest izašla je iz tiska 2017. Pišem na čakavici, govoru moji roditelja i predaka (otok Čiovo), ali i na hrvatskom standardnom jeziku.

Moje pjesme pohvaljene su u dva navrata na natječaju Gradske knjižnice u Solinu, a ove godine dobila sam 2. Nagradu na natječaju u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela. Ovu pjesmu Ditiramb vam i šaljem.

Osim pisanja poezije i pedagoškim radom, bavim se slikanjem (izložba 2017. u klub Kafiću Mačak, Slatine).

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*