4.4 C
Belgrade
19/03/2024
Nina Lalić Jankov nove knjige Srbija

Nina Lalić Jankov – Zombingovanjе

U prodaji je Zombingovanjе, knjiga kratkih priča Nine Lalić Jankov.

Autorka je rođena 1966. u Novom Bečeju, a živi i radi u Novom Sadu. Neko vreme radila je kao novinarka na Televiziji Vojvodine i u dopisništvu lista Danas. Objavila je četiri knjige: Interglacijacija, Predatori, mali priručnik za virtualne avanturice, Katarina Druga Velika – Ruska Severna Zvezda i Romul.

TULJANI

Pišem petu knjigu, do sad ih imam 4 objavljene. Što bi rekao moj bivši urednik – 3,5 jer sam prvu knjigu objavila zajedno sa Acom, pre više od 20 god. Samo pola te zbirke kratkih priča i pesama je moje. Acu nisam videla čitavu večnost…Smuca se negde po crno-belom svetu, živi svoj pesnički život negde u Holandiji, il’ Americi…Sve jedno. Njegov izbor. U jednom momentu bili smo bliski. Podstakao me da izronim između tih ogromnih santi leda i objavim sa njim „Interglacijaciju“ – međuledenodoba…Među ledeno doba. Ali trebalo je da prvo razgrnem to brdo tuljana oko sebe, da ih sve ladno otresem i nastavim da plivam. Aco, veruj mi… Ni danas nije ništa bolje. Sve sami lepljivi i ljigavi tuljani oko mene!? Mislila sam da sam davno stekla imunitet. I da mi ne mogu ništa. E zato moram naučiti kraul! Što pre!

CHILD IN TIME (THE DEEP PURPLE)

Kultno mesto gde su se 80-ih god. okupljali rockeri, punkeri, heavy metalci i ostala bagra iz NB-a i šire, bio je kafić Ali Baba. Mi smo bili onih 40 razbojnika! Stalno smo izlazili tamo petkom i subotom, a kad su raspusti i preko nedelje. Izlazak bi nam uvek započinjao tamo, pa onda bi skoknuli do Kodine diskoteke Anki, a posle fajronta – park, kej, obala Tise, majmunsko ostrvo preko puta srednjoškolskog centra, ili kod Ise u Šeherezadu, na frišak burek! Ali Baba je imala posebnu dušu. Drvene klupe i stolovi sa plavo-žutim kockastim čaršavima, ograđeni drveni separei, u kojima je moglo da stane baš dosta ljudi – čitavo društvo da se nagura kad su neke žurke! Pivo se točilo u hektolitrima, bečejsko – Old Gold i zrenjaninsko svetlo – Servo Mihalj. Ali najviše bečejsko! Bilo je to zlatno doba hmelja u vojvođanskim pivarama. Slušala se uglavnom rock muzika – Zeppelin, Purple, Hendrix, Doorsi, Janis Joplin, Omega, Čorba, Azra… Himna Ali Babe bio je hit legendarne Hungary rock grupe Omega – „Devojka biserne kose“. Svi su ga voleli i pevali, bez obzira na muzičko opredeljenje, koje je tad baš bilo važno. Leti bi bilo prevruće unutra, pa smo sedeli na stepeništu ispred, ili na obližnjoj klupi, a poneki i u jendeku obraslom gustom travom. U to vreme nismo baš imali mnogo para za izlaske, pa smo sve bratski delili – cigarete (lord, HB, 57, sarajevska drina, plavi ronhil…) i pivo. Ponekad smo žickali lovu, ali to je bilo uobičajeno za sve posetioce Ali Babe. Ponekad bi nas častili oni koji nešto slave – rođendan, odlazak u JNA, rođenje deteta… Uvek je bilo bučno i veselo, i neka domaća atmosfera. Svi smo tu bili na okupu, Srbi, Mađari i pokoji Nemac! Ko god se zatekao, bio je dobrodošao! Jedino su punkeri uvek bili ratoborni i ljubomorno čuvali teritoriju novobečejskog atara! Ako bi se neko sa strane pojavio u našem društvu, ne bi ga dirali u Ali Babi i dok je sa nama. Mi smo bili najmlađe hippy pleme, uglavnom smo slušali hard rock, ali bi i poneki heavy metalac zalutao kod nas! Vođa punkera Rudolf, jednom me je ispred diskoteke prekorno pogledao i rekao da sam „Child in Time“ (po pesmi Deep Purplea)!? On je sav bio u nekom nazi fazonu, u crnoj kožnoj jakni i leti i zimi, jer to je iziskivala njegova liderska uloga. Sretala sam ga kasnije na Filozofskom faxu u NS-u, studirao je istoriju, baš kao i ja! Eto, čak smo postali i kolege, ali taj period odrastanja iz Ali Babe nas je nekako zauvek distancirao. Mada, bilo bi mi drago da ga sretnem, jer on je bio legenda NB-a 80-ih, baš kao i mi! Nama su često dolazili pripadnici drugih hippy plemena iz BGD-a, Kikinde, ZR-a, Arilja… I nikad ih punkeri nisu dirali dok su bili sa nama. Ali posle, kad krenemo kući, uvek bi organizovali neku tuču, sačekušu na dolmi pored Tise, ili u parku u centru. Nekako su bili suviše uživljeni u te surove punk likove, koji bi da biju sve što je strano u našem gradu! A mi bi opet kupili i pozivali sve živo, gde god smo bili – na koncertima, letovanjima, žurkama… Jer niko od njih nije imao Ali Babu – Meku i Medinu za sve dugokose i kratko ošišane, bosonoge il’ u čizmama, u izbledelim i iscepanim lewisicama i wranglerkama, sa maramama, gornjacima, kajlama, bedževima… Sva ta bulumenta dobro je funkcionisala kad smo na okupu. I svaki izlazak bi nam započinjao tamo… Tamo bismo se našli, tamo bismo bili sa svojom ekipom, ali bi videli i čuli šta ima novo kod drugih! I, nekako sa raspadom SFRJ, nestalo je i naše društvo. Sva ta plemena, naoko divlja, rock, punk, hippy, heavy…iščezla su 90-ih… Sa zatvaranjem Ali Babe, njeni „razbojnici“ su se zauvek razišli… Neki odoše na front, neki u inostranstvo, a neki ostadoše u haosu koji je progutao sve što smo nekad voleli i za šta smo živeli 80-ih…

Knjiga se može naručiti po ceni od 600 dinara.

NARUDŽBENICA:

    CAPTCHA ImageChange Image

    Slične vesti