3 C
Belgrade
19/03/2024
Ljubinka Gavran nove knjige Srbija

Ljubinka Gavran – Moji univerziteti

U prodaji je zbirka satirične proze Ljubinke Gavran Moji univerziteti.

U ’patchwork zbirci spisateljice odležale u marinadi’ čitamo raznovrsne komentare na aktuelna zbivanja, večne teme i pojedinačna iskustva. Ovaj ’spoljašnji solilokvij’ donosi igru rečima i pojmovima, ’trostruke digresije’, meandriranje glavnog narativnog toka, dijalog sa sobom i monolog sa drugima. Tako se u vezu dovode različite oblasti života, od onog svakodnevnog, takoreći dnevnopolitičkog, do mitskih tema i večnih književnoistorijskih motiva. Ljubinka Gavran parodira i travestira, šalje višesmislene komentare i aluzije, poziva čitaoca na ’neoretro’ literarni koktel.

ZLATNA JABUKA

prilog ekološkoj zaštiti svih nezaštićenih bića na planeti (I jedna turska, molim, bez šećera, dok traje rasprava)

Srele se tako tri boginje (ne velike, male i ovčje, nego Hera, Afrodita i Artemida) i, kao i sve piljarice, reč po reč – podžaveljaše se: koja je od njih najlepša? ne najhrabrija, najmudrija, najbrižnija, najvrednija, najštagod, pa su se tim povodom tukle i za kose vukle (što nije upisano u mitove i legende, mada je i tamo bilo mnoštvo bitaka, makljaža, sukoba, dvoboja i sl. al’ to prevashodno među muškima – matrijarhat je bio na zalasku).

Prvo: da su bar ostvarile konsenzus šta je lepota, čemu služi, kako se meri, ko ju meri, kojim instrumentima, s kojim pravom, ko to pravo daje i zašto (sve politički)… Muški su od toga napravili raspravu, kao i sve piljarice – jer su pretpostavljali da za njih nije da se svađaju zbog lepote, imali su monopol na svoje teme za svađu, to ni njima nije manjkalo – upotrebili su mozak koji je takođe često bio uzrok svađa i sukoba. Što uopšte ne znači da im je mozak bolja strana, znači samo da su ga upotrebili tamo gde žene – bar ove tri – nisu (odnosno one su upotrebile telo – muški svoja tela obično upotrebljavaju za snagu) i tako su izmozgali razna pitanja o lepom kao takvom – kakvom? O svakakvim lepim lepotama je tu bilo reči, ali nije bilo odgovora, a pogotovo ne dogovora, samo nagađanja…

Drugo: ako već nisu znale šta je lepo zbog čega su se traumirale? To ostaje misterija.

Pa su rešile da traže sudiju, nešto kao kontaktgrupu, medijatora, pomiritelja – ne pomiriteljicu, da ne šire konkurenciju – pa su ga i našle, il’ se sam ponudio – uobičajeno muško lukavstvo (da izgledaju da su potrebni i za stvari koje nemaju veze s mozgom). Tu na scenu doskakuta zlatna jabuka (zašto ne ananas, šljiva ili oskoruša ne zna se), ne za jelo i ne iz Raja (ta je tek rasla eda bi bila grešno zagrižena potom), nego za iskušenje i nagradu kao predmet kojim će se rešiti takmičenje i podmićivanje. Posle su od toga nastala razna takmičenja: za missveta, za misteruniverzuma, za Ginisa, za Nobela, za Oskara, za Naj ovo i Naj ono. pa i raznooblična podmićivanja, ne samo predmetima, nego i delom i telom. Onda Paris, potpuno nekompetentan dasa – što mu je i ime govorilo – presudi očas posla i za to dobije nagradu u vidu čega? najlepše smrtne žene. mhm! samo što je ona već bila nečije privatno vlasništvo, pa ju je on preoteo i zbog toga je izbio jedan, dakle, skoro romantičan, heksametarski rat sa nepredvidivim, krvavoestetskim, višemilenijumskim posledicama (i ovaj zapis je njegovo posledično zrnce). Dro-bro. Kasnije je razotkriveno da se sve to ratovanje i krvoprolivanje dešavalo zbog slobodne trgovine, klasnog sukoba, otimanja teritorije i ostalih nepokretnih i pokretnih tzv. materijalnih, živih i neživih dobara, a od lepog kao takvog i ne osta bogznašta.

Nezagrižena zlatna jabuka se pojavljivala i posle na raznim mestima – valjda ju je mitska pobednica negde zaturila, pa se tako jabuka kotrljala po gornjem i propala u donji tj. ovaj svet, svih devet paunica se razletelo kudkoja – sa svojim simboličnim značenjem, išla iz ruke u ruku, od noge do noge, vodila na neke puteve, zavodila na druge, ma se za nju i danas mnoge žene (i boginje, i piljarice, i građanke i veštice) tuku i ponavljaju istu priču, nimalo srećnu, a eto – večnu…

Obaška, muški i dalje ratuju na razne načine i raznim maštovitim povodima… makar su dobili taj svoj patrijarhat, nisu se baš proslavili.

Crvi su odmah shvatili da u toj jabuci za njih nema ništa jestivo i odustali još pre početka zapleta.

Proročanstvo crva: civilizacijski, renesansno – dekadentni antropocentrizam uništiće se sam od sebe samim sobom, a sve ostale vrste će duuboooko odahnuti. (2008)

Knjiga se može naručiti po ceni od 500 dinara.

NARUDŽBENICA:

    CAPTCHA ImageChange Image

    Slične vesti