3 C
Belgrade
19/03/2024
Ivan Novčić nove knjige Srbija

Ivan Novčić – Fantazma

Iz štampe je upravo izašla Fantazma Ivana Novčića kao 16. knjiga edicije Vrtlog.

Nad lirskom usamljenošću takozvanog pesničkog subjekta prevagu odnose govorne scene sa ostalim subjektima, sagovornicima u dijalogu, a to su drugari iz studentskih dana, konverzatorke o poeziji, roditelji, javnost, književnička sfera, emigranti, dezerteri. Metodom ličnih asocijacija Novčić nas postepeno dovodi iza zavese, da sagledamo i pozadinu izrečenog, a da ono neizrečeno naslutimo.
U odnosu na ranije zbirke poezije postoji podudarnost utoliko što pesnički lik zadržava izdvojenu i marginalizovanu poziciju ukletog pesnika u ukletoj zemlji, samo što se sada ova pozicija više naslućuje, kroz preokupacije, recimo, nego što se eksplicitno čita. Tako se jedna u druge prelivaju slike iz rata, slike iz mira, slike iz svakodnevice, slike ključnih momenata života (školovanje, vojska, ženidba, posao, mesto u društvu) sa svojom literarnom obradom, ali i već postojećim (da ne kažemo dajdžest) pesničkim porukama, gotovim materijalom koji su zaveštali naši pesnički vaspitači.
Pesničke emocije se razvejavaju kao šećerna pena sa ventilatora. Centralna metafora puora, istrošenosti maslačkove varljiva je, jer, na koju stranu padne semenka, tako će reči ubosti ili svojom mekotom i paperjem, ili oštrim trnom koji treba da produži biološko trajanje. Pa baš tako i deluje kontrast između brutalnosti i groteske seksualnih doživljaja, više komičnih nego ozbiljnih, i uzvišenosti u koju lik pesnika odlazi – među oblake od misli i reči, u eterično prisustvo koje je, i ono, dato da se (pred)oseća. U postojećim uslovima uzvišenost je ono čemu se teži: nebo a ne zemlja, svet ideja a ne materija koja se i sama guši gutajući sve u svojoj orbiti.
Poema se ne razvija hronološkim putem, nego asocijativnim. Doduše, pojedini segmenti mogu se „prepričati“ ali pesnička masa je skupljena u neizrecivo a saznato osećanjima – to su pljuskovi emocionalnih udara, varijacije na temu sopstvene poetike nerazmrsive od svih pesama svih vremena, od Karpata pa do Parnasa. (Odlomak iz pogovora Nadežde Purić Jovanović Uz Karpate mi – niz Karpate mi)


Zgrušani u karlici
oronuli u ovojnici
sprženi na sluznici
kao u zadnjem turnusu
mnogi vršnjaci
po suncu nisu išli
bez bora oko očiju
od zlosti sačuvani
mladi ostali na spomenicima
preživeli spremni na menopauzu
ne liče na sebe
ne liče na sebe
na svoj odraz ne podsećaju
svom liku ne dolikuju
samo sam im ja
kao puor sa maslačka lak
spreman za banket
za gozbu spreman
praskozornu
nigde čoveka, svuda ljudi
mnogo alkohola, malo ljubavi

čvor neki uz kičmu se veže
sinoć smo u snovima
romorili
predahnuli
otpočinuli
mislili smo
evo nama milosrđa
da klonemo
kao novorođeni

Pušili smo lošu travu
ključnu epohu preskočili smo
nedostaje nam u grudima vatra
u grudima paščad
u grudima studen
praznomudi
samo smo evnusi
dok su nam Turci
anuse češljali
daleko je bio rokoko
ohoho
trečento mi ucrtan
na desnom ramenu
na ruci mi ostrva
na kojima sam ostavio
parče sebe
skočidevojka mi noćas kurtizana
o, kako mi pašu ove relikvije

Knjiga se može naručiti po ceni od 500 dinara.

NARUDŽBENICA:

    CAPTCHA ImageChange Image

    Slične vesti