
Kao ljubitelj nerešivih misterija, ponudio bih sopstveno tumačenje i u isto vreme paralelu. Naime, jedan od najvoljenijih jugoslovenskih pesnika i pisaca za decu i omladinu, Branko Ćopić, takođe je izvršio samoubistvo, 1984. godine. Razlog koji se ističe među ostalima jeste razočaranje u ideologiju koju je bespogovorno podržavao rečima i delom – izdaja i neumitni sumrak jedne države koja ga je činila ponosnim. Ta ideologija je zajednička njemu i Majakovskom – socijalizam, proletarijat, napredak svih nacija. Možda je Majakovski slutio izopačenje državnog vrha, na čelu sa Staljinom, koji se obično nalazi na listi najokorelijih diktatora modernog doba, naspram Lenjina, koji je vrlo poetski pristupao politici, ili se barem tako čini. Ćopićevo razočaranje je dostiglo kritičnu tačku nakon Titove smrti, a tadašnji državni vrh je samo potpomogao rušenju jedne naizgled prosperitetne države…
Branka i Vladimira je ubila ljubav ka humanizmu i napretku čovečanstva i sopstvenog naroda, koje političke prilike i državne strukture ne umeju da iskoriste na pravi način. Oni očigledno nisu imali drugi izbor, nego da odu u legendu…