10.4 C
Belgrade
26/03/2023
kolumne region

Kolumna Milana Balinde: Nudisti protiv tekstilnog stanja

Pisati o nudizmu u sred zimskog mraza je u najmanju ruku čudan poduhvat. To se u februaru dozvoljava samo dopisnicima iz južnih krajeva, recimo Brazila. Međutim, ovaj kolumnista je smatrao da je vredno pokušati zavarati zimu misleći o nudizmu. Takvom načinu razmišljanja doprineo je i stav autora da lepo nago telo (a lepota je u očima onog koji gleda) izaziva seksualne želje. Pravi nudisti bi se protivili takvom stavu ali je kolumnista spreman da žestoko brani svoje mišljenje. Osim toga, el calor humano (ljudska toplota) je najbolji izvor energije…

Mnogi veruju da bi golo ljudsko telo trebalo da bude normalna pojava. Da golo telo zaslužuje respekt, divljenje i uživanje. Ti isti odbijaju i samu pomisao da je golo ljudsko telo nešto čega bi se trebalo stideti. Još manje da je nepristojno, nedostojno, ponižavajuće ili vulgarno. Po njima, golo telo nije samo po sebi seksualno a još manje pornografsko ili erotsko. Oni tvrde da je golotinja zdrava, u skladu sa prirodom, stanje najčistije forme postojanja i podvlače da su svi rođeni goli. Oni koji u praksi upražnjavaju socijalne aktivnosti, pa makar to bilo samo sunčanje i šetanje po plaži, nazivaju sebe naturistima ili nudistima. Oni mogu da pripadaju raznim nudističkim organizacijama, ali mogu i da idu samostalno na nudističke, ili zabačene, plaže. Mnogi od njih u svojim kućama ne nose nikakvu odeću. Jedini ozbiljni neprijatelj nudista, osim društvenih normi, je hladnoća.

Homo sapiens, odnosno – ljudska vrsta, postoji već preko 200.000 godina, tako bar kažu naučnici, i tokom tog vremena najmanje su 100.000 godina išli goli. To im i nije bilo teško, budući da su živeli po tropskim krajevima. Kasnije su se naš čukundeda, a i čukunbaba, iliti kurajberi naših kurajbera, iliti čukun-čukun-čukun, pomerali ka hladnijim podnebljima i polako navlačili odeću na sebe. I dan danas, mada u manjoj meri zbog prodora evropske civilizacije i njenih misionara, neka plemena po džunglama isključivo idu gola. Najviše ih ima u džungli Amazona, centralnoj Africi i Novoj Gvineji. Bez sumnje, Indijanci u predelu Vatrene Zemlje golim telima odolevaju hladnim vetrovima područja. Čak su i neki Eskimi na Artiku goli dok su u svojim igloima jer na taj način zagrevaju prostoriju gde žive. U svakom slučaju, svi oni su nepobitni dokaz da čovek može da živi go i da u takvom stanju socijalno funkcioniše.

U starim civilizacijama nudizam je bio priznat način delovanja. Kako u Grčkom, tako u Rimskom periodu. Sama reč „gimnazija“ (gimnazium) na starogrčkom znači „go“ (gimnos). Grčki atletičari takmičili su se goli. Istina, gledaoci i takmičari su bili isključivo muškarci. Čini se da je tabu golotinje nastao postepeno već kad su ljudi nosili odeću iz drugih, praktičnih, razloga a takvo „tekstilno stanje“ preraslo je u društvenu normu. Feministi imaju drugu teoriju. Oni tvrde da su muškarci uvek želeli da „pokriju“ žene, i to ne da bi ih zaštitili, već da bi ih podjarmili. Nudizam je u nekim slučajevima bio, a ponegde i dan danas, deo religioznih obreda. Hrišćanska sekta „adimiti“ upražnjava religiozni nudizam. Druga grupa hrišćana, „dokhoborsi“, koju čine emigrirali iz Rusije u Kanadu, povremeno upražnjavaju nudizam. Specijalno kada rade na njivama. Smatra se da je engleska kraljica Viktorija okončala s poslednjim ostacima nudizma. Tek nakon njene smrti, 1901. godine, nudisti su ponovo počeli da se svlače.

Početkom prošlog veka u Nemačkoj je objavljena serija filozofskih tekstova koje su ispitivali negativni psihološki efekat mržnje sopstvenog tela. Zaključci su bili da se ta mržnja bazira na ekstremno negativnim religioznim i društvenim normama. Osnovne tvrdnje da ljudsko telo samo po sebi nije ni grešno ni vulgarno, u kombinaciji s tim filozofskim esejima, doprineli su početku pokreta nudizma u modernoj Evropi.

Mnogi nudisti tvrde da se osećaju bolje prihvaćeni u svom okruženju kada su kao od majke rođeni. Tada se, kažu, osećaju kao kompletna bića. Fizički, intelektualno i emocionalno. Bez odeće, socijalni rang pojedinca uglavnom je nepoznat. Niko ne zna da li je onaj drugi bogat ili puka sirotinja. Svi su goli pa se ni siromah ne oseća kao golać. Nudisti tvrde da se kad su bez odeće osećaju humanijim. I mada je godine teže prikriti u golom stanju, nudisti tvrde da među njima starost, bogatstvo, rasa ili seks nisu važan faktor u međuljudskim odnosima. Nudisti podvlače razliku između nudizma i seksualnih aktivnosti i tvrde da jedno s drugim nema veze. Mnogi psiholozi smatraju da kad deca rastu u okruženju golih ljudi, onda i ona imaju bolju svest o samima sebi. Njihova ljubopitljivost o razlikama između ženske i muške anatomije je zadovoljena. Ona gledaju na odrasle kao na uzor.

O autoru: Milan Balinda (1950, Beograd), novinar, fotograf i pisac. Dopisnik iz Srednje Amerike i Meksika. Dugogodišnji novinar u „Majami heraldu“, kao i izdanju na španskom „Nuevo heraldu“. Autor knjige „Najlepši mitovi i legende Meksika“, Beograd, 2010. Uskoro mu izlazi biografija G. G. Markesa „Nobelovac iz Makonda“.

Slične vesti