Kad god se vratim sa odmora, sa Juga na sjever (slobodno čitaj – ZAPAD), osjećam da sam nešto zaboravio. Zaboravio da ponesem, zaboravio da ostavim, da …Ne znam. Isti osjećaj me i dočeka s mirisom juga. Jednostavno nešto nedostaje. Jug Zapadu, Zapad Jugu, Balkan Evropi, Evropa Balkanu.
Kao što mladosti nedostaje strpljenja a starosti entuzijazma, snage.
Potpuno svjestan iste koljevke, Mediterana, koja je oba Evropska kraja iznjedrila, nasluškujem i ovdje i dole potrebu jednog za drugim. Razumu nedostaje strasti i magnovenja da ogrije mozak što prijeti da se zaledi od sabiranja i oduzimanja a instinktu mir i staloženost sistematike, osigurana jasnoća matematike.
Zapadnjak bi ponovo da nekako usklikne u individualnosti, oslobođen sistema, da bar prividno osjeti ponovo duhovni raskoš individualnosti, a Južnjak bi nekako da tu svoju individualnost egzistencijano osigura, baš onako zapadnjački, da je „unovči“. Ni jedan ni drugi ne pomišljaju na odricanje.
Zapadno MI nasuprot Južnog JA.
Između njih ČEŽNJA.
A čežnja je slatka, šuruje sa nostalgijom, dobrim starim i boljim budućim vremenima, ma šta da ono predstavlja- Južnjačko sunce Jadrana, sol, lavanda i borovi ili tvrda garancija osigurane egzistencije dobro uhodanog sistema.
Zapravo je to vrlo jednostavno. Kad je sve potaman onda staviš kamenčić u cipelu, neka žulja, za svaki slučaj, neka podsjeća da nam uvijek i zauvijek nešto fali.
O autoru: pjesnik, pisac, filozof, putopisac. Rođen u Bosni i Hercegovini 1968. godine, Jajce. Objavljivan, nagrađivan i osporavan. Živi i radi u Holandiji.
Pročitajte i:
