Na šta vas asocira proljeće?
Na travu?
Na skorašnje/nekadašnje matursko putovanje? Na krvavi klinč sunca i kiše, uz suđenje pristrasnog suca – vjetra? Na lijepu pjesmu o Beogradu u Čolino vojničko doba (koju, uzgred, nikad NE pjeva u Sarajevu, a pitam se zašto kad je najbolja)?
Mene proljeće podsjeća na Ferenca Molnara, njegove junake, njegovu Pavlovu ulicu u proljeće („…prozori su bili širom otvoreni toga toplog martovskog dana…), na tragični kraj njegovih Dječaka.
Jer poljeće, kao i dječija igra, počne uvijek bezazleno. Proljeće je Dijete.
Novo. Naivno. Nevino. Nespremno.
I često samrtno.
U proljeće 1848. počela je revolucija u Mađarskoj, strašna i strasna borba za samostalnost i nezavisnu državu. Nazvana je Narodnim proljećem. I, naravno, bila je krvava. U proljeće 1941. godine sovjetske vlasti su organizirale masovnu deportaciju „anti-sovjetskih elemenata“ iz okupiranih baltičkih zemalja A po uzoru na Narodno proljeće, 1968. godine osvanulo je dobro nam znano Praško, Usporedo s njime, tragično je proljeće nastupilo u Parizu. Istina, kratko, ali obliveno krvlju.
I ugušeno, dakako, nasiljem.
1941., opet u proljeće, rat je počeo i “u zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu”, napadom njemačkih i talijanskih snaga na Jugoslaviju, zemlju Južnih Slavena, koju danas tako (zlu)rado nazivaju “bivšom državom”.
I tako, od proljeća do proljeća, stigosmo do 21. stoljeća.
Proljeće je, a izdišu Sirija i Egipat…
Proljeće je, a Sarajevo sjedi na 11.000 crvenih stolica i plače.
Proljeće je, a Novi Sad tuguje nad svojim mrtvim, nedužnim mostovima
Proljeće je, trava raste, a umjesto leptirića, u stomaku i zraku treperi samo osjećaj mučnine.
Aida Šečić, rođena 27. juna 1978. godine u Zenici. Nakon Opće gimnazije u Travniku, završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH i južnoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjedništva BiH. Govori engleski i francuski jezik.
2009. godine bila finalistica međunarodnog konkursa „More riječi“ (priča „Irfanova gitara“), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Priča „Irfanova gitara“ prerađena je u strip u organizaciji „Next page“ iz Sofije.
Izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda dodijelila joj je drugu nagradu na konkursu „Kuće u vazduhu“ (priča „Ogledalo“). Priče „Nas dvije“ i „Gospođa direktorica“ ušle su u zbornik „Najkraće kratke priče 2010“ iste izdavačke kuće.
Uvrštena u zbornik „Kapija Istoka i Zapada“ Novosarajevskih dana kulture 2010. (priča „Bogatašica“, te u časopis „Duhovna konekcija“ Novosarajevskih dana kulture 2011. (priča „Tu noć kad si se udavala“).
2011. dobila nagradu „Fra Grgo Martić“ za prvu zbirku poezije.
Pročitajte i:
