18.2 C
Belgrade
15/08/2022
kolumne region

Kolumna Aide Šečić Nezirević: Mač(oizam), seks(izam) i tajn(ic)e

Nedavno mi je e-mail posao jedan fini, meni nepoznat gospodin, s čistom i poštenom namjerom da me „nalijepi“.

Helem, piše gospodin, a slova vrište od pritajenog bijesa: Zašto Hilari Klinton potpisujete titulom državna sekretarica kad je ona državni sekretar?

U pristojnom odgovoru objasnim gospodinu da je Hilari Klinton žena i da, zbog te proste činjenice, ona NE MOŽE biti državni sekretar. No, gospodin je bio izrazito uporan: Sekretarica ima drugo značenje. Vi gospođu Klinton ponižavate!

Još jednom sam mu pokušala objasniti da je Hilari Klinton DRŽAVNA sekretarica, a ne sekretarica.

Kad smo već kod toga, dodajem, zašto bi i sama riječ sekretarica bila ponižavajuća?

Na to mi je vrijedno poslao sljedeća tumačenja, da „imam na uvid“:

 – državni sekretar je visoki službenik u vladi nekih zemalja

sekretarica je uredska pomoćnica

 Upitah ga, zbunjeno, kako se zove muškarac na mjestu uredskog pomoćnika. Je li i on sekretarica…

Gospodin se upecao kao ribica na udicu: Nemojte biti takvi. I vi i ja znamo da su na mjestu sekretarica uvijek žene.

 Aaahaaa. Tu smo, dakle, kažem ja u sebi, a gospodinu odgovaram: Zašto uvijek žene??

I kao što sam očekivala, dobila sam odgovor da se poslovi dijele na „muške i ženske“. Što bi valjda značilo da su poslovi „visokih državnih službenika“ rezervisani za muškarce, a poslovi „pomoćnika-ica“ za žene.

 Nakon što sam iskazala svoje dileme vezane za muške i ženske poslove i(liti) profesije, te ga priupitala zašto sposoban i zdrav muškarac ne bi mogao biti sekretar, tj. uredski pomoćnik, gospodin je iznio pred mene čitav spektar nimalo službenih podataka: …da on cijeni žene, da on nije zaostao kao što ga ja (sram me i stid bilo, op.a.), pokušavam prikazati, da je i on imao majku (?!), da radi kao pravnik 30 godina (??!!), da je veliki patriota (???!!!)…

 Nije mi, međutim, konkretno pojasnio kakve veze imaju njegov lični život i strasni patriotizam sa genderom u jeziku, odnosno zašto oslovljavanje žena titulama u ženskom rodu zvuči ponižavajuće.

 I još nešto: priupitah ga kako je onda moguće da se riječ tajnica u hrvatskom jeziku koristi višestruko – u značenju uredska pomoćnica i u značenju osobe koja vrši visoku službu u vladi nekih zemalja.

 Na to od ljubaznog gospodina dobih zaista unikatan odgovor: Ne možete upoređivati te dvije riječi. One međusobno nemaju nikakve veze!

 Nisam imala više komentara. Što ‘no bi se reklo, ostadoh bez teksta.

Aida Šečić, rođena 27. juna 1978. godine u Zenici. Nakon Opće gimnazije u Travniku, završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH i južnoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjedništva BiH. Govori engleski i francuski jezik.
2009. godine bila finalistica međunarodnog konkursa „More riječi“ (priča „Irfanova gitara“), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Priča „Irfanova gitara“ prerađena je u strip u organizaciji „Next page“ iz Sofije.
Izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda dodijelila joj je drugu nagradu na konkursu „Kuće u vazduhu“ (priča „Ogledalo“). Priče „Nas dvije“ i „Gospođa direktorica“ ušle su u zbornik „Najkraće kratke priče 2010“ iste izdavačke kuće.
Uvrštena u zbornik „Kapija Istoka i Zapada“ Novosarajevskih dana kulture 2010. (priča „Bogatašica“, te u časopis „Duhovna konekcija“ Novosarajevskih dana kulture 2011. (priča „Tu noć kad si se udavala“).
2011. dobila nagradu „Fra Grgo Martić“ za prvu zbirku poezije.

Kolumne Aide Šečić

Slične vesti