U tom periodu vitraž je rađen za sakralne objekte , a ta primena je ostala i do današnjih dana.Klasična izrada vitraža podrazumeva spajanje raznobojnih stakala olovnim lajsnama. Komadi stakla mogu biti izliveni u jednoj boji ili slikani bojama za staklo i pečeni.Tehničko tehnološki razvoj je omogućio i nove načine izrade vitraža (tifani tehnika , fuzija stakla…) Postoji i slikanje vitraža „ na hladno“ , pri čemu boje nisu dovoljno postojane , pa se to može smatrati svojevrsnom imitacijom vitraža.Glavna odlika vitraža je da propuštanjem svetlosti kroz raznobojno staklo daje poseban doživljaj slike.