Category : nagrađeni radovi
Zoran Jovanović: Stari hrast („Vukašin Conić“, Leskovac 2010 – druga nagrada)
Ponekad, kad vam zazvoni mobilni telefon, verujem, trgnete se. Prosto osetite da ćete čuti neku vest koja će vas uznemiriti. Uzdrhtao sam, poziv je bio od mog brata. – ej, šta radiš? – ništa, imam gužvu na poslu, šta ima? – ima, verova sam da bi hteo da čuješ ovo.......
Simon Marić: Život iz prespektive kišne kapi („Vukašin Conić“, Leskovac 2010 – prva nagrada)
Lepo su mi govorili gore da je život prolazna stvar, iako niko od nas još nije iskusio pad. Ali svi znaju da, kad tad, neminovno moraš pasti. Tako je oduvek bilo i tako će uvek i biti. Nema tu mrdanja, tvoja životna svrha je da padneš, a šta bude posle,......
Željko Janković: Lonesome Death Of Thomas Bernhard (Šumadijske metafore 2010 – prva nagrada)
Danima je pisao poeziju na gladan stomak. Sada me podseća na još uvek živog morskog psa koji se odnekud pojavio na operacionom stolu. Ipak, malo ćemo da odugovlačimo sa presađivanjem organa. Čovek u susednoj bolničkoj sobi koji nestrpljivo očekuje svoje novo srce, još uvek, začudo, ima sasvim dovoljno snage da......
Ivana Zajić: Ispovest („Magda Simin“ 2009 – druga nagrada)
Ležao sam na tvrdoj podlozi, pogleda uperenog prema prljavobelom plafonu, čija se pravilna dimenzija krivila pred mojim očima za nekoliko stepeni. Probudio sam se iz anestezije, ne mogavši sebi da dokučim šta se dešavalo pre tog trenutka. Pitam se da li ovako izgleda smrt. Poslednje čega se sećam pre gubitka......
Ivana Zajić: Pusta zemlja (Mrkonjić grad 2010 – najiskrenija satirična priča)
Beše s početka jeseni godine dvehiljadite obilnih kiša i učestalih udara grada u selima pomoravskog kraja. Ojađeni seljaci i do tada živehu bedno, a te jeseni behu prinuđeni da troše poslednje dinare svoje ušteđevine. Nema para za benzin da bi se otišlo do grada, a i autobusi sve ređe saobraćaju......
Radmila Knežević: Ponekad poželim da sam JEEP (nagrada „Vuko Bezarević“ 2010)
Moj tata je veliki čovek. On ima svoj veliki auto koji se zove Jeep. Mama kaže da je to naš auto, ali tata stalno govori – idem svojim autom. Kako je lep. Boja – metalik siva, veliki točkovi, ogroman gepek, crne felne, tamna stakla. Unutra je ceo od crne kože......
Radmila Knežević: 96 ili Ja na leđima sanjam (Akt, Valjevo 2010 – druga nagrada)
Srela se dva broja. 6 i 9. – Zdravo, ja sam 9! – Zdravo, ja sam 6! – Stvarno?! Ti si 6? Ja sam celog života čekao broj 6! Najzad sam te našao. Jesi li čitala priču o 69? -upita 9. – Moja omiljena priča! Volela bih da je pređemo......
Bojan Marjanović: Q & A (Knjaževac 2010 – treća nagrada)
Jebao bi me? Oh, draga, kako zvuči grubo to postavljeno pitanje. Uskočio bih u tvoja dva jezera ispod čela, veslajući trepavicama, a onda kada bih se domogao kopna, peo bih se na tvoje jagodice kao vođa ekspedicije koji će usnama postaviti zastavu na tvoja dva brda ispod očiju. Posle bih......
Bojan Marjanović: Decostructing Božidar (West Herzegowina Fest 2010 – prva nagrada)
Božidar sedi na ivici kreveta i već po hiljaditi put kuca sms iz početka, pa opet briše. Međutim, sadržaj se može svesti na sledeće: Da li bi želela da zauzmeš drugu stranu moga kreveta? Naravno, postojalo je različitih varijanta od nežnih izjava ljubavi uz kamin i Nik Kejva do više......
Daniel Radočaj: Sasvim običan dan (Ekran priče 02 – treće mesto)
…probudio sam se u podne, na čelu opipao čvorugu, pokušao mamurluk izbiti litrom vode, pojeo dvije sarme od sinoć, presvukao čarape i gaće, obukao nanovo iste dronjke, u džepu pronašao broj neke Mirele, staroj dignuo Mažuranića iz novčanika, izašao iz stana prije no što se ona vrati od susjede s......
Vladimir Bulatović – Buči „Svet opere“ (Bal u Elemiru, Sremčevi dani 2010. treća nagrada)
„Kada bi mi Bog došao u posetu, nekog hladnog, jesenjeg dana i pitao me šta bih hteo da budem u sledećem životu, ja bih mu odgovorio, umotan u ćebe i sa nogama uronjenim u lavor vrele vode, da želim opet da budem glumac, ali da ne glumim više nikada bedne,......
Luka Vukušić: Ni zima ne traje vječno (“Zlatko Tomičić”, Karlovac 2009 – druga nagrada)
10. studenoga Stajao sam pod kestenovom krošnjom punom suhog lišća i gledao u veliko raspelo pred kojim je gorjelo dvadesetak svijeća. Bio je mrak i sitna je kiša sipila. Već sam odavno bio završio molitvu. Da me netko tada zapitao zašto stojim pred raspelom, vjerojatno bih ga nekoliko trenutaka šutke......
Milan Jovanović: Grob na Vučjem dolu (Andra Gavrilović 2008 – prva nagrada)
Varoš je malo mesto, smešteno na obroncima čuvene planine, turističkog dragulja cele zemlje. Iako zvanično administrativno sedište celog masiva, ona je, uistinu, bila anonimno mestašce u koje gotovo niko od stotinu hiljada posetilaca što godišnje pohode planinu, nije navraćao. Možda čak ne bi bilo preterano reći da dobar deo njih......