Tražim jednog dječaka, moram saznati ima li kraja… Prije nešto više od 40 godina tvrdio je da kraja nema. A 40 godina je nečiji cijeli život. Vjerujte mi, svjedočila jednom od tih života. U životnim previranjima izgubili se ljudi. Zamijenio ih novac, zavist, pohlepa, zgrtanje bogatstva, prejedanje, trgovački lanci, lažne robne marke, nerazumijevanje i koješta […]
Continue reading …Transparentno smo analizirali zadatosti i elaborirali bonitete, sagledavajući nesagledive mogućnosti dugoročnih rješenja, otežanih nefleksibilnim parametrima, polivalentno iskoordiniranima na svim razinama kohabitacije. Pozicionirani smo u okvir pada EBRD-a, gdje, ratifikacijski gledano, neprikosnoveni totalitarizam predstavlja ugrozu za nas, stoga nam je nužan monitoring. Sinergija nam je najvažnija, posebno među nama samima, etablišmentom, a za vas smo odabrali […]
Continue reading …Život mi je postao mnogo lakši otkad sam ga počela vagati. Ako može biti laganiji ili teži, onda se valjda može vagati na kilograme ili tone. Ili to zavisi od lične tjelesne težine. Da li je jednostavan ili složen, ne bi ni Leonardo da Vinci mogao znati. Čak ni s onom spravom kojom se može […]
Continue reading …Govori stara narodna pripovijest: pao pop u rijeku i počeo se utapati. Seljani mu iskreno žele pomoći, pružaju ruke prema popu i dovikuju: „Daj pope ruku, daj pope ruku, daj…“ Ne vrijedi, pop uzmlatarao rukama, ne pruža ih, davi se. Tek se jedan seljak sjeti srži i biti i povika: „Na pope ruku…“ Pop namah […]
Continue reading …Kad mi se tako javi, u jednom običnom januarskom danu, dvoje ljudi, Branko i Veronika, najprije on, da najavi nju, pitam za godine gospođe, kaže, jednu mlađa od mene, a ja ću za petnaestak dana 86. Ajme, ljudi, nećemo o godinama. Divim vam se. Ne poznajem ni jedno od njih. Gospođa živi u Sloveniji, gospodin […]
Continue reading …Čitam te kako bih te bolje upoznala! Govori mi prijateljica, i nije usamljena u takvom načinu razmišljanja. Možda bi me trebalo radovati što nekolicina prijatelja i poznanika hoće pročitati što im to i kako prijateljica razmišlja, čak i uz uvjet da pročitano bude tema razgovora uz kavu, u smislu seciranja nje kao osobe. Avaj vama, […]
Continue reading …Iako se u običnoj svakodnevnici teško „ubaciti u šemu“ po kojoj je dobro da je nekome drugome dobro, jer to istovremeno znači da bi i meni moglo jednoga dana biti bolje, nedavno se baš obradovah dobrome kod drugoga. Značajno književno ime, etablirani autor i dobitnik više književnih nagrada, u kratkoj mail poruci jednostavno mi dade […]
Continue reading …Materinji jezik mi je srpsko – hrvatski. S njim sam rođena, školovala se, radila i pisala. Kad je, u mom slučaju, postao samo hrvatski, nekako sam se osjetila oštećena i osakaćena. Uvijek je tako kad mi oduzmu nešto što sama ne bih dala. Kad me osiromašuju. A taman sam se spremala da se obogatim učenjem […]
Continue reading …Velikim su slovima ispisane male brojke. Što je brojka manja, to je veća. Što je veća razlika između manje prekrižene, koja je ustvari veća i veće podebljane, ali manje, tim bolje. U toj igri brojka postaje izuzetno važna, a učas će se uvećati baš zbog privlačnosti njene malenosti. Puno malenoga, naslaganoga jedno na drugo, lako […]
Continue reading …Dva studenta dva različita fakulteta društvenih nauka Sveučilišta u Zagrebu govore engleski, njemački i talijanski. Cijeli svijet im je na dlanu, ne zbog materijalnih mogućnosti, i oni čekaju neka bolja vremena, nego zbog poznavanja suvremene tehnologije komunikacije. Kao da su začeti na internetu, znaju već unapred što će se pojaviti i uvjeravaju me da nije […]
Continue reading …Budući da smo dogovorili, a što je Todora Škoro potvrdila u kolumni u maju, da u kolumnama KR nećemo pisati o politici, pokušavam pisati o Hrvatskoj u Evropskoj uniji, bez politike. Zato što ovih četiri – pet dana u toj, kako je volimo nazivati, banana državi ili kifla državi, jednostavno nema teme, događaja i pojave […]
Continue reading …Nisam ljubitelj cigareta, pa ne mogu utužiti Philip Morissa zbog izazvane mi bolesti. Ne drogiram se, pa nema šanse da mi neki diler isplati gomilu love, uz prijetnju mojim golim životom, samo da ga ne cinkarim. Ne izvlačim već dugo ni listiće lutrije, bila sam u prevelikom bonusu od minusa. Auto koji vozim je toliko […]
Continue reading …Bijah nedavno u lijepom gradu na Vrbasu, al’ mu ne znam ime. Da l’ je Banja Luka ili Banjaluka, odgonetavam već desetak dana, sada sigurna samo u to da nije Banja luka. I da banjalučko nije banja – lučko, nego možda banjolučko, a Banjalučanka da nije banja koja nešto luči. Prošetah se, al’ ne znam […]
Continue reading …Kad je već sve manje za gledanje, a sve više samo za slušanje, što znači loša kopija radijskoga programa, televiziji treba jaka injekcija. Budući da se usudih reći tu heretičku misao, nužno je kraće objašnjene. Mjesec dana života željela bih posvetiti televizijskom programu. Svaki dan pažljivo bilježiti koliko je minuta, ili, možda, sati, televizija uistinu […]
Continue reading …Baš kad sam lakirala nokte za uslikavanje za kolumnu, zazvonio je telefon. Sa dva nenalakirana prsta, s kojima to inače nikad ne radim, podigoh tešku telefonsku slušalicu. Još imam aparat Iskra Kranj, zadnji model otprije tridesetak godina, na kome su se već tada brojevi samo tipkali. Može poslužiti i kao hladno oružje, promaši li metu […]
Continue reading …Danas, kad sve napisano najprije prolazi kroz rešeto mogućih političkih poruka, i jest i nije lako pisati. Obrazovanje i informiranost donijeli su nam mogućnost i pravo, a mi prihvatili kao obavezu, da o svemu imamo mišljenje koje, bez obzira je li potrebno, jednostavno želimo javno izreći. Zašto i ne bismo kad smo sve pametniji, a […]
Continue reading …