nagrađeni radovi region

Sanja Živančević: tri pesme (Janoš Šiveri 2011 – treće mesto)

Čitanje i pisanje noću
Foto: Markus Spiske / Unsplash

Ogledalo

Priđi mu, ne boj se,
Nisi valjda toliko slaba,
Ili se samo bojiš videti
Šta kriješ u sebi. . .

Ne, ono ne pokazuje ko si spolja,
Ono ti daje mogućnost
Da vidiš sebe kako te vide drugi,
Pogledaj u svoje oči. . .

Hej, ne boj se,
Ta čarobna voda
Sačuvaće tvoje tajne,
Jer nema je pred ljudima. . .

Ona samo sebično krije
Stotine duša poput tebe,
Sve njihove misli i osmehe
I unutrašnje lepote. . .

Ako će ti biti lakše,
Prići ću i ja,
Da zajedno sklopimo taj maleni svet,
Da upoznamo sebe. . .

A ogledalo će tajnu da čuva. . .

Nada

Noć, uporni istrajni protivnik. . .
Odjek voza, miris snega
koji dolazi. . .
Hoćeš li doći pre njega ili će
bez tebe da me pregazi,
pružajući mnoštvu bolnih crnih
pahulja da teku. . .
Onuda, kuda naš korak još nije koračao. . .
Onuda, kuda su prošli samo najhrabriji. . .
Da, vukovi, zar ne žive u nama. . .
Mi u njima. . .
Zar ih ne sledismo slepo. . .
Sakri se u mojim rečima,
ne tvrdi i ne poriči. . .
Baci onaj plamen,
istopi kamen i nek suze budu slobodne,
nek’ krenu gore. . .
Šta god da bude,
ma, znaš da večno ću živeti za tebe. . .
da tebe čuvam. . .
Ne, ne tražim ti srce i život,
ja sam svoje već predala tebi. . .
Tražim stope one do mojih,
molim te razumi,
a znam da hoćeš. . .
Tamo negde pročitah
da. . . vukovi umiru sami. . . ♥

Oprosti

Oprosti
– što misli pružaju nov svet uz tebe
– što draže mi je da ćutim i osećam tragove
– što umem da sanjam i ponašam se kao dete,
ali ono malo izopačeno, zlo, jer koračam za onim zabranjenim
i želim greh. . .
Ne, nisi ti senka, već si sudbina,
u radosti crne boje. . .
Povedi me,
gde granica nije nebo,
gde hrana je tvoja blizina, šapat
i trzaj bola jednog tela. . .
Osmehni se
zapali mi vene,
dozvoli da osetim
ono zadovoljstvo uzdaha
tamo gde se čuju gitare
i zvezde sa neba su ustvari naše suze sreće. . .
Učini mi još jednom da zadrhtim kao onda
u vreme kada izmiče dan. . .
I kad nisam – tvoja sam. . .
Gitara još uvek svira. . .
i sviraće – kad ne bude bilo vremena. . .

Sanja Živančević ima 19 godina, sprema se za filološki fakultet, koji joj je životna želja. Živi u blizini Valjeva.

Slične vesti