Zoran Obradović: Očinji vid (Olovko ne ćuti, Barajevo 2012 – treće mesto)

Filed under: nagrađeni radovi,Olovko ne ćuti 2012,region |

barajevoDanima veje, po zemlji sipa…
Bjelina puni očinji vid.
I mraz već jako obraze štipa,
sunce se krije ko da ga stid.

Pahulje u zraku trepere bjelinom,
a staza čeka korake nove…
Vjetar, tek tiho, pjeva dolinom,
kao da ime nečije zove.

Oslušnem, mislim zove me draga…
Zastanem, čekam, i pokret slutim…
Beskrajna bjelina i nigdje traga.
Znam da je zalud, ali se ljutim:

Na sebe, na nadu, na dan što me laže
da mislim ona odnekud ide…
Sjenke su to što mene traže…
Koraci se njeni više ne vide.

Ostala je negdje u jesenjem danu,
na onom mjestu gdje se vječno čeka,
gdje suze sa kišom na zemlju panu…
U smrti– mirna, spokojna, daleka…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*