17.7 C
Belgrade
31/05/2023
nagrađeni radovi region

Željka Horvat Čeč: Da sam muško (Ulaznica 2013 – prvo mesto, poezija)

zena-brkoviDa sam muško

da sam muško
sada bih puštala brkove
i bradu
vozila motor
na jednom kotaču
i vikala
maknite se pičke!
da sam muško
pišala bih na uglu
i otišla u vjetar
u Trst,
Napoli,
Barcelonu

baka je bila mali Jeti

Sadako je željela živjeti
Jesenjin nije
neki ljudi vole reference
ja ponekad ne volim komunicirati
ipak,
ponekad s bakom, ali ne preko telefona
pričam
kraj stative i lopte
pjevamo pjesme o slobodi
kroz miris gacija
šire se riječi
šteta
šteta, što je na groblju

situacija

ne volim ti ja Milana
rekla je žena koja je uzgojila velike sise
on je pokazao prstom prema zatvorenom prozoru
okrenula se glava hipstera prema nama
na tren
njega ne zanimaju sise
on gleda u vrata
a na vratima nacrtan križ
teško je reći peder kraj velikih sisa
i ženu boli kičma
kaže od loših balkanskih vlakova
ali dobro je
barem se puši

jednoga dana do izdaje

Jednoga dana ću opljačkati banku i pomoći siromašnima. I sebi. I obitelji.
Ako me ne uhvate.
Jednoga dana ću šetati šumom i pjevati kao umiruća ptica
dok ne ostanem bez perja.
Jednoga dana ću naići na ranjenu životinju i pomoći joj. Neću je ubiti, bit će mi obitelj,
a obitelj se ne ubija.

Osim kod izdaje.

potezi

još uvijek crtam krive krugove
lica bez nade
bez ušiju
svima su iste ruke
dječji nos
i staračka ramena
nema haljina
nema vjetra
nema košulja
onih kariranih
a to bi mi trebalo da viknem       Sloboda!

Željka Horvat Čeč

Rođena je 25. veljače u godini Černobila i Maradone. Objavila zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“, te zbirku crtica „Kauboj u crvenom golfu“, bila jedna od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“ i objavljivala u nekim časopisima (Re-u, Ulaznici, Temi, Zarezu). Organizirala  „književne hepeninge“. Voli sarkazam i nogomet. Živi u Rijeci, piše diplomski, mijenja pelene i uhodi ženu koja joj je ukrala Gonza, mačka.

Slične vesti

1 comment

Milos 27/12/2013 at 20:24

Ови су стихови најбољи и једини ми се свиђају:

– Jednoga dana ću šetati šumom i pjevati kao umiruća ptica
dok ne ostanem bez perja.
Jednoga dana ću naići na ranjenu životinju i pomoći joj. Neću je ubiti, bit će mi obitelj,
a obitelj se ne ubija.

Osim kod izdaje.

Остало ми се не свиђа, нажалост, и не мислим да има неку вредност. : )

Comments are closed.