Vinko Hut Kono: Uvod u delfinistiku

Filed under: nagrađeni radovi,region,Ulaznica 2011 |

Premda se još relativno malo zna o jeziku delfina
(na primjer, postoji li samo jedan ili ih je na stotine)
Provjerena je činjenica da delfini skladaju pjesme
i to uglavnom putopisne i ljubavne.
Premda postoje razilaženja po pitanju
radi li se o poeziji kao takvoj
ili ova vrsta komunicira u stihovima
kao što su to činili desetostoljetni Japanci.

Najznačajniji delfinski spjev,
Thakoimoinon (Veliki ep)
razumije se – nepreveden,
sastoji se – nagađa se,
od gotovo petsto tisuća stihova
i dvostruko je duži od Firdusijeve Šahname.
Tematika spjeva ostaje skrivena,
no zbog osobitog ustrojstva delfinskog jezika
svih pola milijuna stihova
moguće je, ako se vježba,
izreći u samo sedam kliktaja:
ha sim ta peh hem phwee guo.

Osim putopisnih spjevova
rasprostranjena je i kratka forma
po svemu nalik na ljudski haiku
s tim da je tematika
isključivo ljubavna,
a iz razloga što ova vrsta
ne poznaje godišnja doba.

Od svih ljudskih jezika,
delfinski je najsličniji mandarinskom
(za hipotezu o delfinskom porijeklu Kineza vidi Garubischer/Paar 1996.)
ako ni zbog čega drugoga
onda zbog velike važnosti koju igra ton.
Pa iako još ne znamo radi li se o jednom
ili o više jezika
potpuno je pouzdano
da ne postoje dijalekti –
razlozi čemu su,
razumije se,
sociolingvistički:
delfinska jata, naime,
nisu ustrojena hijerarhijski
pa svi govore jednako
ili, a može se reći i tako,
svaki delfin govori potpuno drugačije od bilo kojeg drugog delfina,
no priroda tog jezika –
nama uglavnom još nepoznata –
garantira sporazumijevanje.

Ipak, dijalekti postoje na razini svake jedinke:
takozvani delfinski aerolekt i akvalekt –
prvi namijenjen sporazumijevanju iznad površine vode,
a drugi za podmorsku komunikaciju.

Zbog već ranije opisane opskurnosti delfinskoga jezika
ne može se mnogo reći
ni o broju i vrstama riječi koje koriste delfini.
Iako se pouzdano zna
da delfinski ne pripada u opisne,
kao što je slučaj s ljudskim jezicima,
već u opjevne jezike.
Drugim riječima
umjesto mentalne slike
jezikom delfina
prenosi se točan zvuk
odnosno ono kako delfin čuje neko biće, stvar, radnju, stanje ili pojavu – na primjer zelenu boju.

Premda,
a već smo spomenuli,
tematika Thakoimoinona ostaje nepoznata,
komparativna studija epa
polučila je fascinantne rezultate.
Između ostalog,
otkrilo se da u delfinskom postoji riječ shuu koja označava sazviježđe Orion.

Isto tako, delfinski razlikuje:
pješčanu pustinju trzq
(ili crk – ovisno o tipu transkripcije)
od hamade kuom.
Druga istraživanja
pokazuju da delfini znaju i za Ulaan Baator
kojeg zovu piki,
te da,
a po uzoru na eskimski,
ovaj jezik strašno sitničari po pitanju vrsta snijega.
Što sve te riječi rade u spjevu jedne morske vrste
pitanje je na koje znanost tek treba odgovoriti.

Od katedri za delfinistiku
posebno se ističu
ona u Vancouveru i ona u Cape Townu
kojima autor duguje zahvalnost za obilje znanstvene građe koju su mu ustupili na korištenje.

Profesorici doktorici Hernández sa sveučilišta u Vancouveru jedno veliko „hvala“
ili na delfinskom
iii (akvalekt)
odnosno
shuu quc (aerolekt),
ali u isti mah i isprika,
a zbog toga što navedene dvije riječi
(i to neovisno o kontekstu)
mogu označavati i
voljeno biće
bilo kakav mehanički sklop
mjesečev odraz u vodi (mjesec gledan iznad vode je samo shuu)
homoseksualni tjedan??? (što god to značilo)
stariju sestru koja nije u srodstvu??? (vidi gornju zagradu)
leđno plivanje unatrag kojemu je cilj pokazivanje trbuha
sve prozirne predmete (npr. najlonsku vrećicu)
i tako dalje
jer dvije gorespomenute riječi
i to obje istovremeno
imaju još približno dvanaest tisuća značenja.

Drugim riječima,
premda to zapravo uopće nije točno,
dovoljno je poznavati jednu jedinu riječ delfinskog jezika
i to bilo koju,
da bi se mogao izreći,
premda ne i razumjeti,
bilo kakav sadržaj
što, razumije se,
uvelike otežava učenje tog silno složenog jezika.

O AUTORU

Vinko Hut Kono rođen je 9.4.1982. u Požegi. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – studij engleskog, španjolskog i japanskog jezika i književnosti. Tokom studija nagrađen je Rektorovom nagradom za istraživanje iz područja humanističkih znanosti. Bavio se prevođenjem književnih i publicističkih tekstova s engleskog jezika i prevođenjem suvremenog hispanoameričkog pjesništva sa španjolskog. Objavljuje književne kritike, osvrte, intervjue i pjesme u časopisima „Zarez“, „Ulaznica“ i „Poezija“. Godine 2010. pozvan je od strane japanskog sveučilišta Senshu da u službenom fakultetskom glasilu objavi društvenopolitičku analizu suvremene Bosne i Hercegovine – članak je preveden na japanski. Dobitnik je prve nagrade za poeziju 2011. godine na regionalnom književnom natjecanju u Zrenjaninu u Srbiji.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*