Vedran Kordić: Nogomet i kriza srednjih godina (Janoš Siveri 2012 – treće mesto)

Filed under: Janoš Siveri 2012,nagrađeni radovi,region |

Gospođa Šašović-Čebić je imala dug i zadovoljavajući život. Imala je uspješnu karijeru prosvjetne radnice, a ponajviše se ponosila zavidnim uspjesima svojih učenika na Civitas natjecanjima koje je ona i dovela u Bosnu i Hercegovinu. Šašovićeva je bila sposobna žena, nasmijana kada treba, a oštra i namrgođena kada situacija to zahtjeva. Bila je strogo profesionalna, ali i luckasta i zabavna. Bila je manipulator, ali i janje. Bila je napaljena drolja koja je potiskivala svoje osjećaje radi karijere, a uvijek joj je dimilo i furilo iz gaćica.

Rakija Šašović-Čebić  je uložila sve u karijeru i u odgoj djece koju je obožavala. Nije imala svoju djecu koju u biti nije ni željela, njoj je karijera bila sve!  Sedamdeset osme je počela raditi u Sokolovcu kao seoska učiteljica i onda se prebacila u Sarajevo u Tekstilnu školu gdje je predavala Geografiju. Nakon toga je prešla u prestižnu Sarajevsku drugu gimnaziju i postala zastupnica u BiH Saboru. Priča se da je Rakija bila Titova ljubavnica i da se drug Tito u posjetama Sarajevu često krišom sastajao s Rakijom. Rakija nije bila lijepa, no imala je ono nešto. Imala je dobro držanje i jak karakter, bila je zanimljiva i čoknuta. Fizički je bila poniska, guste, smeđe, kovrdžave kose od koju je lomila češljeve (koja je s vremenom opala) i smedjih očiju iz kojih se lako čitala njezina duša.  Rasla joj je i bijela brada radi hormonalnog poremećaja koji je bio neizlječiv. Doktori su joj rekli da postoji terapija za to, ali ako počne piti te lijekove može joj narasti čuna. Nakon rata Rakija se prestala baviti politikom i posvetila prosvjeti. Sada ima 50 godina no duhom je još mlada, i osjeća se kao 24 godišnjakinja iz koje cure tjelesni sokovi. No u stvarnosti ti sokovi su davno presušili, Rakija je zbog godina, rata, ne držanja do sebe, alkohola, droge i burnih provoda u aščinici kod Meme oronula i sasušila se kao suha smokva. Sada radi povremeno u srednjoj katoličkoj gimnaziji kao nastavnica Demokratije i ljudskih prava, a u slobodno vrijeme posvetila se potpuno organizaciji Civitas u sklopu Obrazovnog centra za ljudska prava. Bila je predsjednica Sektora pravljenja panoa na hamer papiru i imala je odlično oko za grafičko dorađivanje panoa. Obično ako Rakija kaže za neki pano da joj se „jako svidža“ taj pano pobere sve najbolje nagrade na svim međunarodnim natjecanjima. U Sektoru pravljenja panoa na hamer papiru imala je jednu „Višu samostalnu referenticu za poslove odobravanja panoa“ Matilde Zguz. Matilde je bila njemačko češkog podrijetla. Otac joj je bio oficir, a majka krojačica. Ona je bila visoka, plava, mršava, naviknuta na birokratske poslove s cigarom u ruci. Matilde je bila indiferentna na sve i Rakijina zaigranost pod stare dane je nije tangirala nimalo. Nastojala je odraditi svoj posao i otići kući. Matilde je bila stroj emocionalno i organizaciono. To je Rakiji i odgovaralo.

Jednog ljetnog dana Rakija je šetala po Vilsonovom šetalištu s velikim rozim šeširom, majicom na bretela i safari sorcem. Iako još vitalna i duhom mlada, prizor Rakije kako se lascivno pokazuje u javnosti je bio krajnje degutantan i odvratan. Njezin starački ten boje mladog sira napravljenog u slabim higijenskim uvjetima nije bio melem za oči, no ona je, kao i životinje u sezoni parenja, svojim izborom odjeće ukazivala na seksualnu dostupnost. Iako se priča da je imala mnogo ljubavnika, osim Tita, možda je ubola još samo jedna kita. Bila je neiživljena u seksu i vezama. Shvatila je da joj je život prošao, da se egzistencijalno i stambeno osigurala, ali nije zadovoljila jedan primarni nagon – nagon za jebačinom i milovanjem. Jako joj je nedostajala muška ruka, žudila je za čvrstom rukom i jakim karakterom. Željela je da netko udomi njezinu individualnost i samostalnost. Dok je tako šetala i dok joj se nepravilno oblikovana, spljoštena guzica s granulama celulita oslikavala preko uskog šorca naišla je na poljanu gdje su mladići igrali nogomet. Na travnjaku do nogometnog igrališta sjedila je Matilde sa svojim opojno ružnim mužem koji je po zanimanju pijanist i vehabija. Rakija se začudila da Matilde sjedi tu pored travnjaka s visokim i štrkljastim mužem Kebabom čija je čeljust kao ralica disproporcionalno stršila iz lubanje, a visoko mu čelo zaklanjalo Trebević. Rakija se mačkasto odgegala do Matilde i Kebaba i ljubazna kao uvjek pozdravila sa „čao, šta ima raja“. Uvijek je nastojala u govoru biti što mladalačkija i izvan učionice se furala da ne zna razliku između mekog i tvrdog č. Sjela je do njih na travnjak i rekla „Šta ima kod vas, Kebabe super izgledaš, jesi smršao?“ Kebab i Matilde je nisu bendali ni dva posto samo su buljili u daljinu kao roboti. Rakija je tako legla po travi, naslonila gornji trup na laktove, a noge je prekrižila i lijevu koja je bila u zraku klatila je izazovno. Ona isto nije znala što da više priča s to dvoje nezainteresiranih ljubavnika i vrtila je uvojak svoje bijele brade. U jednom trenutku uhvatilo je neko bjesnilo, ustala je, ušla u teren i rekla „Hajde momci i ja igram, dobacite mi“. Svi su je čudno gledali, ali bila im je simpatična jer je neobična i jer se odvažila da se toliko nakaradna toliko eksponira. Dobacili su joj loptu, bila je smotana , počela je nešto driblati, derati se, motivirati momke i igrati se s njima. Jako se napalila od dodira s mladićima, osjećala se mlado, poželjno, njeno tjelo se stapalo s mladim znojnim mišićavim tijelima, ali nakon pet minuta trčkaranja sjela je opet na travnjak pored Matilde i Kebaba koji su i dalje buljili u daljinu. Rakija sva uzdihana ali zadovoljna rekla im je „ Joj raja kako sam se istrćala, ali super mi je bilo. Šta vi imate u planu hočemo na picu negdje?“. Matilde i Kebab su se pogledali, Kebab je klimnuo glavom i Matilde je rekla „Može“. Rakija, sada malo manje zadihana rekla je „Super idemo u La Porcheria Grande tamo su super pizze, ćastim ja danas mi je rodžendan“. Matilde i Kebab su samo ustali, Matilde je povila ruku s koje je visila njezina dosadna torbica, a Kebab je stajao pored nje kao vojnik. Obadvoje su gledali u Rakiju i pogledom joj govorili da pođe jer oni nisu znali put do La Porcheria Grande. Rakija je ustala, na seksi način obrisala guzicu, popravila majicu potežući je za bretela, namjestila šešir, pomilovala se po bradi i rekla „Idemo to je kod Mulamustafine đamije, ono gdje sam ja živjela dok me nisu Srbi protjerali, kod Mehmetoviča galanterije“. Hodajući do pizzerije La Porcheria Grande, pošto nije imala dobre sugovornike Rakija je razmišljala o tome kako prije nije primjećivala kako je ta igra nogometa zanimljiva. Osjećala se jako mladom, poželjnom i atraktivnom u toj zbrci emocija izazvanom naguravanjem oko lopte. Shvatila je da ti mladići koji igraju nogomet uopće ne razmišljaju racionalno, da im testosteron curi iz ušiju dok se bore za loptu, a u tom kaosu i Rakija bi se mogla izboriti za ono što njoj treba – kite. Ta pomisao joj nikako nije napuštala misli. Tako su došli do pizzerije, sjeli su i naručili. Kebab je rekao samo „Kapričoza i mineralna“ dok je Matilde pitala imaju li lazanje. Kebab isto nije znao razliku između mekog i tvrdog č dok je jedina Matilde od njih troje poznavala tu razliku i nakon što je Kebab rekao „Kapričoza“ Matilde i Rakija su počeli diskutirati kako bi trebalo napraviti reformu Bosanskog jezika i ukinuti ć i č jer je teško uočiti tu razliku. No u jeku diskusije Rakija je krajičkom oka primjetila kako u drugoj prostoriji grupa mladića gleda utakmicu i pije pivo, no Matilde se raspričala i nije mogla ušutiti nikako, a i Kebab je počeo žustro komentirati reformu Bosanskog pravopisa. Rakija je pokušavala vratiti ljubavni par u ono prvotno stanje nepričanja jer je tražila priliku da malo više osluškuje o čemu ti mladi momci pričaju, no ovo dvoje nije zatvaralo usta. Čak i kada su donijeli pizze i dalje su pričali iako ih je Rakija više puta upozorila da će im se ohladiti pizza. Nakon što i dalje nisu prestajali pričati, a momci u drugoj prostorili su se činili jako pijani, veseli i navijački raspolozeni, Rakija od silne želje da se pridruži tim mladićima je odlučila da će odglumiti da je žrtva situacije i otvoreno je rekla Kebabu i Matilde „ Slušajte jako ste mi dosadni i osjećam se neugodno u vašem društvu, em što ste ružni em što ste glupi maltene. Povrijeđena sam vašim omalovažavanjem mene i mog neznanja mekog č i ć. Zašto o tome moramo razgovarati, zašto!? Ja sada idem pridružiti se onim mladićima i gledati utakmicu, jer sam velika obožavateljica nogometa i nadam se da će me to malo smiriti. Ostavljam vam novac i idem.“ Matilde je bila šokirana neuračunjljivom izjavom Rakije i počela se ispričavati u svoje i Kebabovo ime. Bilo joj je žao ponajviše jer su radne kolegice i nije znala kako da reagira. Dok se ona ispričavala Kebab je otkrio da je Kapričoza pizza sa šunkom od svinjetine i da je već zagrizao svoj put u džehenem. Otišao je do wc-a pa do kuhinje gdje je zarežao na konobare i kuhare i rekao im da će vidjet boga svoga. Tu su se Matilde i Kebab pokupili kući, a Rakija je iskoristila priliku i otišla do stola mladića gdje je tužnim, dječim izrazom svog staračkog lica rekla „Momci mogu li gledati utakmicu s vama, ostavilo me društvo, a ne da mi se kuči“. Pijani i veseli momci su rekli „Naravno da možeš“ i posjeli je u sredinu. Rakija nije znala ni pravila ni ništa, ali gledala je mlada tijela što na televiziji što oko sebe i minđa joj je titrala kao stotine bumbara u odzrelom voćnjaku. Shvatila je za koga momci navijaju i postala žustra navijačica tog tima. Pijani momci su je dirali udarali po guzici, a i ona je pila i postajala sve divlja. U jednom trenutku navijanje je prešlo sve granice i nakon što je pao gol u naletu navijanja i skakanja Rakiji je pukla lijeva bretela i ispala joj je mlohava sisa iz majice. Jedan od navijača, ćelav pomalo krezub, koji je mirisao po pečenju i potpazuhu počeo je lizati Rakijinu suhu sisu. Njoj je bilo super, htjela je da nastavi, no bilo je malo stid. Brzo je zavezala bretelu i namjestila majicu da pokrije sisu, ali sada se odvažila i sjela tom momku u krilo. Nakon tog lizanja sise svi su je pipali malo intimnije, a njoj je bilo drago, bilo joj je super, pravila se da joj je neugodno, govorila je da je ne diraju i da gledaju utakmicu. Kada je odsvirao poslijednji zvižduk svi su bili u ekstazi, derali su se, povili su Rakiju preko stola i svi je tapšali po guzici dok se ona smijala i derala „Pobjedili smo, pobjedili – idemo u fufa cup“. Nije znala da je fifa a ne fufa, slabo je čula jer je bila stara i nagluha. Nakon toga su otišli na još jedno piće kod Džemaludina i poslije tog pića Rakija ih je zovnula kod sebe kući. Kada su ušli predložila je da im skuha nešto brzo i fino, no oni su samo htjeli piće. Tada je ona iznijela još pića i svi su imali žestok, ali kratak seks jer su od svi brzo pozaspali. Kada su se razbudili svi, mamurni su vidjeli Rakiju kojoj se ona ista sisa opet prelijevala iz majice, a ni tanga joj nije bila na svom mjestu. Bili su u šoku kad su vidjeli s kim su spavali i kada su se prisjećali što su radili. Jedan je uzviknuo „Jebali smo babu s bijelom bradom“. Svi su se brzo obukli i izletili iz kuće. Rakija je ustala nakon nekih sat i pol poslije nego su momci otišli iz njezinog stana. Osjećala se bolje no ikad. Napravila je sebi kavu, sjela kraj prozora i razmišljala. To jutro je odlučila da će se prestati baviti Civitasom i prosvjetom. Odlučila je srediti sebi prijevremenu vojnu penziju, jer joj od sestre zaova radi u u mirovinskom, a i ona joj odavno govori da to sebi sredi. Odlučila je kupiti dres svih nogometnih klubova u Europi, putovati Europom i pratiti fufa i ćampionjs kup. To će joj donijeti ono što joj nedostaje u životu, to će joj donijeti ono što je ispunjava – dobar seks sa zgodnim momcima kojima piće, adrenalin i drugarska zanesenost donose lošu prosudbu i umanjuju kognitivne funkcije. Tako je Rakija počela putovati Europom na svojoj ušteđevini i na vojnoj penziji sa činom generala. Išla je na svaku utakmicu, upoznala jako puno ljudi, voljela je, patila je, zatrudnila je, pobacila je, smijala se i plakala, po kurcu je mnogo skakala. Nakon 9  godina iskustava po Europskim nogometnim natjecanjima vratila se u Sarajevo u svojih 54 kvadrata i sada se konačno osjećala ispunjeno i njezin život je bio kompletan. Sada je konačno mogla reči: ja nisam željezna niti sam od drva, u mojoj jabuci bilo je puno crva.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*