Kratka priča oduvijek je smatrana žanrom par excellance u književnosti, izražajnim sredstvom kojim je moguće reći puno toga. Dakako, najvažniji je preduvjet da bude dobro napisana, da bude intrigantna, zanimljiva, dinamična te stilski dobro sročena. Dan-danas sve više i više autora piše kratke priče – i to s različitim rezultatima: neki pišu vrlo zanimljive i uspješno stilizirane uratke, dok drugi jednostavno nižu rečenice bez nekog većeg smisla. Među autorima koji kvalitetno pišu svakako treba izdvojiti Puljanina Daniela Radočaja, koji je netom objavio zbirku priča “Velika smeđa fleka” u izdanju riječkog Ziga.
U osam tematskih cjelina Radočaj donosi, napisano “živim” jezikom, a ponekad i slengom, razne svakodnevne situacije iz života svoga pripovjedača i njegovih prijatelja. Pripovjedač nije homodijegetički,
ali zasigurno ima sličnosti s autorom, koji mu je podario neke od svojih osobina. Ležeran stil pisanja, crni humor te ironija sastavne su odrednice ovoga djela. Glavni lik je (ne)tipični pripadnik mlade generacije, izgubljen u društvu, ali ne i bez ideala, ciljeva, interesa, iako mu se ponekad čini da su svi dani isti, samo da se drukčije zovu. Njegovi su prijatelji također vrlo osebujni i (ne) uobičajeni, zbilja šarolika paleta protagonista. Na trenutke Radočajevo pisanje pomalo podsjeća na ono Roberta Roklicera, posebno po opisivanju ponašanja skupina mladih.
“Spuki”, “Miki je bio moj najbolji prijatelj”, “Hardhorror”, „Priče sa štednjaka”, “Velika smeđa fleka”, “Nije sve u novcu, ima nešto i u principima”, “Ma nije ništa, to je samo život” i “Pričam ti priču” nazivi su poglavlja koja sadržavaju priče prosječne dužine dvije do tri kartice, ali koje imaju svoj ritam, svoj kontinuitet i djeluju vrlo kompaktno. Među pripovijetkama postoji neka povezanost, mogu se čitati i kao niz, kao svojevrsni narativni kontinuum koji je zaokružen i cjelovit.
Daniel Radočaj rođen je 1979. godine u Puli, gdje i živi. Svojim aforizmima, poezijom, književnim prikazima te kratkim pričama zastupljen je u brojnim tiskovinama s područja bivše države te u prijevodima na engleski, makedonski i poljski. Uvršten je i u zbornik “Deset najboljih autora” na natječaju ReCreativa – Banja Luka s pričama iz ove zbirke „Prijatelj za svaki dan”, “Priča o majušnom kaktusu” i “Pričam ti priču”. Diplomirao je ekonomiju.
Urednica knjige je Dijana Merdanović.
Pročitajte i:
