Sanjam da bih mogla u uzdahu govor, svoj, zavoleti
kako bi se reči bez putokaza otisnule u beskraj.
Možda bi sunčane misli tako izbegle okršaj
zbog smisla koji se otkriva u potrebi da želiš voleti.
Nekad su crne šume žalosnu pesmu pevale,
nade su sumnjom u svetlo jutro bile ugušene
a smutnim zvukom, iz duboke tame, pesmu su bojile sene.
Na mojim dlanovima, zvezde su spokojno snevale.
Kad bi tužnog Orfeja nada u svitanje zaplovila,
beskraj bi, njegov, tek jedan osmeh bio
a sjaj bi, zvezdani, vascelu mene uzneo
do tajne što otkriva se nežnim hodom vila.
Krinovi, nežni, grle muk što je iz usta u nedra lio
kako bi mene, niz reku, pesmom neutešnu odneo.
BOGORODICI
Svetlošću Njenom
Osvetljena
Preporođena
Prosvetljena
Umivena
Pred Svetim Likom
Stojim
Da prozborim
Svetle Reči
Svetinji Predaka
Sve u Srce skriveno
Da otvorim
Svetlošću Presvete
Sebe da ispunim
Stvarnost svoju stradalnu da sperem
Priča se otpričava
Skamenjeno Srce zasijava
Suzama sebe umivam
Sunčano jutro pozdravljam
KIŠNI DAN
uspavano vreme
i tvoje ruže
tužan kišni dan
putuju autobusi
u gradu je ruski cirkus
poslednja predstava u 19.30
ulazim u sivu zgradu
crvene ruže kao dar
u gradu sam još večeras
jutarnji voz
poljubac za kraj
RADOST
Odlazim
jer nikad ne kažeš ono što vidim da osećaš.
Odlaziš
jer previše je reči u nama koje bi zbunile osećanja.
Hitam ti
da u tvom pogledu vidim kako mi se raduješ.
Čekaš me
da bismo u tišini proslavili lepotu našeg susreta.
Odlazim
jer se plašim da ćeš kazati koliko me voliš.
Odlaziš
jer se tako lakše podnose sve tišine ispunjene ljubavlju.
O autorki: Rođena je 1970. u Vranju. Diplomirala je na Grupi za srpski jezk i jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Nišu. Trenutno radi na pripremi magistarskog rada na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radila je kao novinar u Dopisništvu RTS-a u niškoj TV5 i u Vranju. Zaposlena je kao profesorka srpskog jezika i književnosti u Medicinskoj školi u Užicu. Član je Književnog kluba „Rujno“ u Užicu.
One Response to Valentina Zlatanović-Marković: Izbor poezije („Branko Miljković“, Niš 2005)