U Pljevljima počeli Dani Hamdije Šahinpašića

Filed under: Crna Gora,zemlja |

Pljevlja – U organizaciji Bošnjačko-muslimanskog kulturnog kruga, od 8. do 10. avgusta u Pljevljima se održavaju ‘’Dani Hamdije Šahinpašića’’.

Kulturna manifestacija ‘’Dani Hamdije Šahinpašića’’ je počela danas sa književnom večeri u prelijepoj bašti pljevaljskog književnika Enesa Pelidije. Drugi dan rezervisan je za izložbu pljevaljskih slikara u geleriji Sportskog centra ,,Ada“, a “Dani Hamdije Šahinpašića’’ završavaju se sa pjesmom ,,Veče sevdaha“ koje će biti održano u Milet Bašti.

Hamdija Šahinpašić potiče iz porodice gdje se muzika smatrala sastavnim dijelom života. Najviše pjesama naučio je od svoje majke Šerife, koja je izuzetno lijepo pjevala i znala veliki broj pjesama. Pjevajući ih prenosila ih je na svoje sinove, a naročito ih je Hamdija pomno pamtio, pjevao i bilježio. Zbog teškog oštećenja vida Hamdija je u ranom djetinjstvu, ali dovoljno odrastao da bi mogao pamtiti pjesme, mjesecima morao nositi zavoj na očima. Tako je bio upućen da se stalno nalazi u majkinom društvu, a kako su joj – i zbog ručnog rada, i zbog pjesme – često dolazile žene, a i ona išla u komšiluk, dječak Hamdija bio je često u prilici da sluša pjesme, i one su mu se urezivale u sjećanje. Tako je Hamdija od sve braće zapamtio najveći broj pjesama i umio ih je najljepše pjevati.

Hamdija je rođen 1916. godine u Pljevljima, gdje je završio osnovno obrazovanje, a zatim se upisao u Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju i završio je u svojstvu vjeroučitelja, nakon čega odlazi u Ulcinj i tu službuje do 1941. godine. Iz ovog grada, zbog ratnih okolnosti, odlazi i zapošljava se najprije u Sarajevu, potom u Bosanskoj Gradiški i Sanskom Mostu gdje je službovao kao vjeroučitelj sve do oslobođenja Jugoslavije 1945. godine. Te godine donosi se zakon da se izbjeglice moraju vratiti u svoja rodna mjesta, te se Hamdija Šahinpašić vraća u Pljevlja i stavlja na raspolaganje tadašnjim vlastima. Radio je nekoliko godina u gradskoj osnovnoj školi kao učitelj pjevanja. Slobodno vrijeme posvjećivao je Kulturno-umjetničkom društvu „Vladimir Knežević Volođa’’ u kojem je bio muzičar i pjevač solista.

Radio je kao sekretar u Odboru Islamske zajednice u Pljevljima. Kada je stupio na snagu Zakon o ukidanju zara i feredže (pokrivanje lica muslimanki u javnom životu), javno je 1951. godine protestvovao protiv toga zbog čega je 1952. godine zatvoren i upućen na Cetinje na izdržavanje zatvorske kazne, bez ikakvog prethodnog suđenja.

Nakon tri i po godine robijanja pušten je na slobodu, ali nije mogao nigdje na teritoriji Crne Gore dobiti službu. Da bi prehranio svoju suprugu i sebe pjevao je po sandžačkim kafanama u Priboju, Novoj Varoši i Novom Pazaru.

Kada je 1957. godine Radio Titograd konkursom tražio pjevače soliste Hamdija se nije htio prijaviti, plašeći se da neće biti primljen zbog političke nepodobnosti. Kako nijesu pomogle ni intervencije brojnih Pljevljaka da konkuriše, to ga oni sami prijave i nakon audicije biva primljen kao jedini solista. Tu ostaje tri godine, odakle odlazi u Sarajevo gdje se u Gimnaziji „Braća Ribar’’ zapošljava kao sekretar škole. Na tom mjestu će dočekati penzionerske dane, 1985. godine.

Hamdija je cio svoj život posvetio prikupljanju izvornih lirskih narodnih pjesama-sevdalinki, koje je na naročit način i interpretirao. Sakupio je i sačuvao od zaborava oko 2.000 lirskih pjesama. Zapisivao je riječi i melodije i na taj način sačuvao to blago svoga grada i svoga kraja, čime je na sebe skrenuo pažnju muzičkih stručnjaka.

Hamdija Šahinpašić je jedan od najvećih baštinika bošnjačkog usmenog pjesništva, zapravo je svojevrstan pjevački fenomen, jer je znao i pjevao stotine pjesama, ne samo na bosanskom nego i na turskom pa i albanskom jeziku. U zenitu svoga pjevačkog umijeća – kada je imao četrdesetak godina – Šahinpašić je posjetio u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu crnogorskog etnomuzikologa Miodraga A. Vasiljevića i u nekoliko dana mu otpjevao preko tri stotine pjesama, koje su snimane na magnetofonsku vrpcu. Tako je nastala zbirka Jugoslovenske narodne pjesme iz Sandžaka po pjevanju Hamdije Šahinpašića iz Pljevalja od tri stotine pjesama koja je, dvojezično i sa notnim zapisima, objavljena u Moskvi 1967. godine u izdanju Akademije nauka SSSR. Nažalost, od ove knjige koja je prokrčila put naše muzičke kulture u svjetsku baštinu, sačuvana je veoma loša kopija. Kod nas nije štampana! Zavičajni klub Pljevljaka i prijatelja Pljevalja iz Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu štampao je 2002. godine knjigu pjesama sa notnim zapisima ‘’Po Taslidži pala magla’’ u kojoj je ušlo stotinak Šahinpašićevih pjesama. Njegova izuzetna zaostavština još čeka detaljno proučavanje i publikovanje. Pored poezije Šahinpašić je značajan i po proznim djelima, u pripovjedačkom opusu glavno mjesto zauzimaju pričanja o Nasrudin-hodži. Kazivanja o ovom junaku turske usmene proze vjekovima su prenošena u narodu.

Hamdija Šahinpašić je umro 2003. godine u Sarajevu gdje je i sahranjen.

H. Šahinpašić: Pjesme iz Sandžaka: http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=aH3UEVxYdNE

Više o sevdalinkama H. Šahinpašića: http://sevdalinke.blogspot.com/2007/01/munib-maglajli-pjeva-i-pripovjeda.html

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*