1. Zatišje
Dragi prijatelju,
sakupi komadiće svog ponosa
koji ostaše izgubljeni u mojim očima,
i smjelo zakorači u novi dan.
Započni jednu novu priču,
mada ovoga puta
osmisli je sam.
Ne osvrći se.
Ne poklanjaj mi ni jedan pogled,
(znam skupo cu ga platiti)
već prođi kao da prolaziš
kraj stare igračke koja dosadi,
i kojoj sve dosadi…
Dragi stranče,
to maleno srce stavi u džep.
Ne brini za mene,
ponos mi ne da da padnem.
Samo mi obećaj
da se nećes osvrtati
dok budeš odlazio,
ponosan na izgovorene riječi
koje slomiše tišinu:
,,Ne ostavljam ništa!’’
Dragi prijatelju,
nećeš slomiti samo tišinu…
2. Dvije jeseni
Ne, dragi, nećemo ići u taj park
da gledamo jesen.
Nećemo ići da gledamo
uvelo lišće na pločniku.
Neću čuti njegovu pjesmu
pod tvojim nogama.
Mada, srećna sam, jer
nećemo ni danas
staviti katanac na ogradi mosta.
Nećemo gledati rijeku zajedno…
Nikada.
I ako ona bude vidjela nas,
naše ruke koje se dodiruju,
mi je nećemo vidjeti.
Onda ćemo biti samo ti i ja…
U mojim očima ona je zelena,
a u tvojim siva.
Baš kao što su tvoje riječi.
Ti ih posjeduješ,
ali meni su potrebni samo tuš i pero
kako bih mogla da obojim svijet.
Nečiji svijet.
Kako bih mogla na onoj staroj klupi
u tom istom parku
urezati dva imena
koja će živjeti.
Ona, iako nije drvo,
znaće da znala sam da čekam
nekoga ko nije želio da uništim stablo,
ko će znati da cijeni sve što diše.
Ljudima… Snovima odiše.
Ako izgubi svoje snove,
svoju kutijicu u kojoj čuva
sva pisma,
izgubi sebe.
Nema većeg poraza.
Pale bi u vodu sve ljuljaške…
I zemlja…
Pale bi u vodu sve zvijezde,
kule koje sam gradila.
Stala bih u sred ničega,
izgubila bih se,
a ti bi shvatio da nemaš ključ.
Ne, dragi, nećemo ići u taj park…
Ne zato što ne volim naše zapade,
i ne zato što će meni
hladni vjetrovi milovati kosu
a tebe čupati lahori.
Ne zato što te ne volim.
Samo zato što ovo nije naša priča,
a ti nisi taj kojem bih mogla
da povjerim svoje snove
niti smijeh.
Tebi poklanjam pjesmu,
poklanjam ti osmijeh.
3. ***
Hajde…
Rasplači me,
Povrijedi me
dok jos je noć.
Govori mi ono
što bi tebe ubilo!
Jer… imam samo
ravnodušnost,
Prazninu,
a očajnički
mi je potrebna
pjesma!
Pročitajte i:
