Home » Posts tagged with » Aida Šečić Nezirević
Kolumna Aide Šečić Nezirević: Marseljeza

Kolumna Aide Šečić Nezirević: Marseljeza

Gubitak je svakom od nas nešto drugo. Podnosimo ga različito, shvatamo ga individualno…Svi smo mi, zapravo, gubitnici. Gubimo život, bliske osobe, ključeve, glavu…Ta široko shvatljiva tema poslužila je, zato, Forumu žena Mediterana iz Marseja da raspiše konkurs za kratku priču. Žene iz cijele Evrope, inspirisane ovom zanimljivom idejom, napisale su pregršt slova, objavljenih u zajedničkom […]

Kolumna Aide Šečić Nezirević: De(klara)cija

Osmi mart obilježava se još od 1910. godine , kad je Clara Zetkin u Kopenhagenu predložila da žene svih zemalja jednom godišnje, 8. marta, slave svoj dan. Sjećam se vremena kad sam bila osnovka i kad nas je učiteljica ranije slala kući, izmamivši nam prije toga “čvrsto obećanje da ćemo mami (ne i tati, op.a.) […]

Continue reading …
Kolumna Aide Šečić Nezirević: Crtica o ženskim piscima

Oduvijek sam više voljela ženske pisce. Možda zato što sam i sama žena, ne znam…No, nađoh na nekom forumu prije par dana jednu zanimljivu temu. Neko se pita zašto je ženskih pisaca, tj. spisateljica, kroz historiju bilo manje… No, je li zaista tako? Krenut ću od onih koje lično najviše cijenim. Rođene kao kćerke siromašnoga […]

Continue reading …
Travnik, 30. 1. 2012: Održana promocija knjige Aide Šečić

U Zavičajnom muzeju Travnik održana je promocija knjige Lutke autorice Aide Šečić, najboljeg poetskog prvijenca na posljednjem natječaju Književne zaklade „Fra Grgo Martić“. Iako Travničane književne promocije i slični događaji i ne zanimaju baš previše, ovaj put je bilo potpuno drugačije nego inače: dvorana je još prije promocije bila popunjena do posljednjeg mjesta, pa su […]

Continue reading …
Kolumna Aide Šečić Nezirević: Smrt muzeju, sloboda turbo-folku!

Zemaljski muzej u Sarajevu se gasi. Kao gladna djevojčica sa šibicama, kojoj je zadnja šibica dogorjela, i koja umire dok oko nje blješte svjetla turbo-folk kafana. Gasi se Historijski muzej, a Umjetnička galerija već je zatvorila vrata.  Muzeju književnosti uključili su infuziju, pacijent će preživjeti januar. Možda i februar. Možda, uz malo sreće, i mart. […]

Continue reading …
Kolumna Aide Šečić Nezirević: Panta rei

Često čujemo starije ljude koji nam tvrde da je „u njihovo vrijeme sve bilo ljepše“. Moja mama se sjeća travničkog kina „Lašva“, uzbuđenja i guranja pred prvo prikazivanje velikih filmskih hitova. Tata se nostalgično prisjeća vremena kad je sarajevska Sloga pravila plesnjake (ne partije), ma kojima si se mogao/la lako i brzo upoznati s pristojnim […]

Continue reading …
Kolumna Aide Šečić Nezirević: Stanica Podlugovi

Prilikom moje prošlogodišnje posjete Novom Sadu, radovala sam se kao malo dijete što ću konačno vidjeti – ulicu Dositejevu. Opjevana u najdražoj mi pjesmi mog idola, za mene je godinama bila neko imaginarno najljepše mjesto na svijetu. Zato sam panično, s poderanom mapom u ruci, jurcala Neoplantom, i zapitkivala prolaznike: gdje je, gdje je…    […]

Continue reading …
Kolumna Aide Šečić Nezirević: Mač(oizam), seks(izam) i tajn(ic)e

Nedavno mi je e-mail posao jedan fini, meni nepoznat gospodin, s čistom i poštenom namjerom da me „nalijepi“. Helem, piše gospodin, a slova vrište od pritajenog bijesa: Zašto Hilari Klinton potpisujete titulom državna sekretarica kad je ona državni sekretar? U pristojnom odgovoru objasnim gospodinu da je Hilari Klinton žena i da, zbog te proste činjenice, […]

Continue reading …
Kolumna Aide Šečić Nezirević: Jezik stiha moga

Nađoh se nedavno u jednom društvu vrlo finih i obrazovanih ljudi, od kojih se većina bavi književnim radom. Lijepo druženje i ugodno ćaskanje spontano nas dovedoše do teme lingvistike i južnoslavenskih jezika. Čuvši da sam lektorica, gospodin iz jedne od republika bivše nam zajedničke države čiji je jezik sličan ali ne identičan bosanskom, srpskom i […]

Continue reading …
Kolumna Aide Šečić Nezirević: O priči, o pričanju, o pričinjavanju

Često se sjetim one scene iz jednog starijeg filma o životu Merlin Monro, gdje ona moli, objašnjava, tumači svoje potrebe i osjećanja, a suprug joj Artur Miler sve to revnosno prekucava. Ali, to su moje riječi, vrišti Norma, moje riječi, a ti ih koristiš za svoju dramu! Na to joj Miler hladno odgovara: Ja sam […]

Continue reading …