kraj oktobra, 2010.
GURAJ SIZIFE…GURAJ…
Negdje između sopstvenim znanjem zanesenih intelektualnih krugova, što se motaju oko novih, merkantilno (pod) određenih nosilaca književne scene – izdavačkih kuća, i amaterskog poimanja pisane riječi kao afekcije, kao liječenja frustracija, i neiskustvene „izgubljenosti“ pred mnoštvom od kojeg se drvo od šume ne vidi – dešava se književnost. Osmjehom zamišljena, životna, prožeta emocijama i pokušajima razgrtanja magle što se poslije besmislenosti rata i u paradoksalnosti konzumne svakodnevice digla iznad Balkana i prijeti da postane „neminovna“, gotovo a priori, podrazumijevajuća. Magla mutnih „jednakosti“ u kojoj vrijednosti humanizma i antifašizma, tolerancije i razumijevanja predstavljaju samo jednu od nijansi potrošačke korpe, samo paketić „duhovne droge“ na policama sa medikamentima za nebrojene bolesti u čije postojanje nas medijska agresija svakodnevno pokušava uvjeriti. Magla u kojoj se najbolje snalaze predatori, bankarsko-tajkunski krugovi iznikli u malverzacijama i podmićivanjima, sa sumnjivim parama sumnjivo izgrađene imperije. Ta strukturalno mutna i nerazgovijetna slika društva reflektuje se i na književne krugove, pa kao kamenčić bačen u vodu, ciklično, kompromituje „ponudom i potražnjom“ izdavačke kuće i od njih plaćene i njegovane urednike i kritičare na jednoj, i „amaterske“ , frustrirane, pojedince i male zajednice pjesnika i pisaca na drugog strani spektra. I baš kao i u vodi krugovi ne uspijevaju da se pomiješaju, približe, spoje. Izvan svega, na odstojanju, sumnjičav i u svoje i u tuđe, zamišljen nad zatečenim, posve „onostran“ – stoji umjetnik. Stoji i posmatra, duboko svjestan da i sam, tako sa strane, nije ništa do dio cjeline, a opet- izgnan. Paradoksalan u potrebi za priznanjem a nemoćan (?) da se odrekne savjesti i zdravog razuma. Stranac. A stranac je samac. U studentskim sobama kroz trunje mamurluka i strasti, u hladnim apartmanima postsocijalističkih stambenih blokova, u toplini doma kad se žagor djece i svakodnevnice utiša, mladalački ogorčen, zrelo melankoličan, domaćinski stamen-umjetnik pronicava. Između 38 autora koji su poslali svoje radove na konkurs za prvo, online, javljanje SVESKE redakcija je odabrala 11. Odabrali smo one koji po našem mišljenju uspijevaju lično učiniti općim, svoje postaviti kao naše a zajedničko pronaći u pojedinačnom a sve u okviru „pismenog“, u okviru promišljenog . Odabrali smo i KRIK i TIŠINU. A uvijek, ili gotovo uvijek, jednostavnost jezika koja se uzdignula do umjetnosti. Ponegdje je to samo jedan mali biser što sjajem i osmjesima koje izvlači zaslužuje pažnju i snagom poruke i ljepotom odskače od ciklusa kojem pripada, a negdje je to opet kompletni opus koji smo primili. Sve one koji ovaj put nisu izabrani u prvi broj SVESKE pozivamo da nam se pridruže u zajednicu u našim klubovima proze i poezije i dokažu nam da nismo bili u pravu. Napomenuti moramo da je većina dospjelih
radova, a koja nije uvrštena u prvi broj SVESKE, kao po pravilu, nadomak vrhunca. SVESKA će, malo po malo, otkrivati zastor pred svojim prvim pojavljivanjem da bi se negdje početkom 2011 godine javila u kompletnom pdf izdanju online. Za ovo prvo otškinjavanje uživajte u poeziji Jelice Kiso i Edina Sarača i prozi Veselina Gatala. Ne zaboravite podjeliti svoje utiske s nama i sa autorima.
Uskoro i predstavljanje prvog i autobiografskog romana književnika Ognjena Purdara „Odrastanje jednog Purdara“.
SVESKA
Pročitajte i:
