“Super heroina“:potvrđuje i kritički mapira mizoginu moć partrijarahata

Filed under: Bosna i Hercegovina,izložbe,region,vizuelne umetnosti |

 

U Sarajevskoj galeriji Cka Charlama u ponedjeljak, 03.oktobra,bit će otvorena izložba “Super heroina“.

Work in progress tri umjetnice Sanje Latinović,Jelene Jelače i Ane Janković,“Super heroina“,u svojoj prvoj fazi sastoji se iz tri dijela.Polazište ovog rada je skulptura,načinjena uzimanjem otisaka u gipsu,različitih dijelova tijela sedam žena,spojenih u jedno tijelo-skulpturu.Ova skulptura predstavlja osnovu istraživanja,potragu za ženskim subjektivitetom ili načinima na koje je moguće zaći u divlju zonu,zonu u kojoj tijelo izlazi van okvira diskurzivnog mišljenja.Drugi dio rada,u svojoj uvodnoj prezentaciji,tematizuje percepciju i načine sagledavanja zasebnih dijelova tijela(lice,vrat,grudi,stopala) putem videa u kojem žene koje su dale dijelove tijela za izgradnju skulpture,govore o tim svojim dijelovima,načinima  na koje ih opažaju/doživljavaju one i drugi,načinima na koje ih koriste,kao i o tome kako zamišljaju Super heroinu.Treći dio rada je serija fotografija žene u privatnosti njenog doma,u domaćinstvu.

Fotografije i video potvrđuju i kritički mapiraju mizoginu moć partijarhata.Ma koliko anahrono zvučao zahtijev da žena treba da bude u kući domaćica,na ulici dama,a u krevetu kurva,ovaj mit  nastavlja iznova i iznova da se reprodukuje,a u tome podjednako učestvuju i  žene i muškarci.U videu ovo postaje snažno uočljivo po načinu na koje sagovornice introjektuju spolja dobijenu informaciju o tome da su određeni dijelovi njihovih tijela lijepi(i da je to važno) i kao takvi,pogodni za isticanje i privlačenje pažnje.Nema otklona prema socio-kulturnim datostima;one ostaju upisane u žensko tijelo materijalizujući ih i stavljajući još jedan pečat na uspostavljene društvene odnose.I mada izgleda da se radi o individualnim projektima označavanja,ili upotrebe ženske moći,ove strategije korištenja ženskog tijela teže unifikaciji,pronalaženju univerzalnog modela ljepote i identiteta propisanog falocentričnom kulturom i preživljavanju unutar nje.

Na fotografijama su prikazane idealizovane scene doma u kome žena obavlja jedan posao za drugim i ispunjava svoje rodne uloge.Prizori su estetizovani,romantizovane verzije stvarnosti,kao da je setting namješten zbog fotografisanja,a u principu je u postojeći enterijer-domaćinstvo, samo umetnuta Super heroina.Junakinja na fotografijama je multitasking,ona kuha,hrani,njeguje,posprema,pa čak umije i da “popravlja po kući“,i naizgled,sve to radi sa lakoćom.Povrh svega,ona je i lijepa.Vidljiv je i način na koji se u savremenom društvu proširuje i komplikuje sektor poslova i zahtijeva koji padaju na ženu.Ona je i menadžer kuće,potpora svakom članu porodice,zadužena i za uređenje kuće.Njeno vrijeme je tuđe vrijeme,a iz statusa domaćice izlazi samo kao majka i supruga.

Sama skulptura Super heroina,simboliše potragu,postavlja i otvara pitanja.Stvorena od više dijelova različitih tijela kao i Frenkenstein autorice Mery Shelley, i Super heroina je u potrazi za prometejskim prekoračenjem granica.Da li je moguće skidati sloj po sloj kulturnih naslaga nataloženih na tijelo i osloboditi ga kolonizatorskih naslaga patrijarhata?Da li je moguće stvoriti novo tijelo i kako misliti tijelo izvan falocentričnog jezika,ako “tijelo ne može biti mišljeno iz područja kulture“.Da li Super heroina,u ovoj etapi njene reprezentacije,može da se posmatra kao Tabula rasa,materijalna osnova za upisivanje novih značenja?Da li je ona već konstituisana na način da ima i pol i rod,ili je možemo sagledavati izvan ovih kategorija?Budući da je imenovana u ženskom rodu,da li će se u procesu subjektivizacije u nastavku ovog work in progress,umjetnice poigravati sa fleksibilnošču roda i mnoštvom njegovih oblika,na tragu zalaganja za ideju da tek treba da se obrazuje ženska subjektivnost i da su žene te koje treba da je oblikuju?Koju vrstu subverzije će ponuditi umjetnice,pomoću Super heroine,ako se složimo sa tezom Judith Butler,da rod dolazi prije spola i da je rod performativan,u neprekidnoj proizvodnji i obnavljanju sebe.Moguća divlja zona se nalazi,možda,u rekontekstualizaciji fluidne kategorije roda,pronalaženjem mjesta diskontinuiteta i/ili parodiranjem rodnih performativa kako nam obećava Super heroina.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*