doista se nelagodno osjećam
na 19. katu tvoje
nestvarno visoke zgrade
i ako te baš zanima zašto za doručak
jedem eurokrem i bijelu kavu,
evo, priznat ću ti,
oduvijek se bojim svitanja
i nestvarno visokih blokova
betona i čelika
ne volim taj pogled odozgo i
prolazak pored prozora koji me dijeli od
frižidera i mekano pečenih jaja na oko
s jogurtom i nekakvim sokom koji
nije bijela kava i podsjeća na ljeto,
na more i na ljeto više od bilo koje kave
na ovome svijetu i na voće u kojemu su
upisani osmijeh i sreća
trudim se ne pogledati dolje,
ali nešto me uporno vuče pa pogledam dolje,
premda ne znam što je,
i na trenutak mi se učini da te uopće
nisam upoznao i da zapravo
voliš snažne i samouvjerene muškarce
koji točno znaju što žele u životu
i motocikle i zrakoplove i tenkove…
ali ja prezirem tenkove i bilo kakve cijevi
koje bi mi ponovno razorile kuću
i unesrećile majku i oca i sestre i
još nekoga drugoga osim tebe
koga sam također propustio upoznati
ili zaobići u Amsterdamu
Siniša Matasović, javlja se iz Siska (Hrvatska). 33 su mu godine i posljednjih se 5 godina bavi pisanjem poezije i proze. Inače je, koliko god neobično zvučalo, apsolvirao strojarstvo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Radove je dosad objavljivao u tiskovinama i časopisima kao što su: Večernji list, Zarez, Riječi, The Split Mind, Književno pero, Solinska kronika, Karlovački tjednik… te u brojnim zbornicima autora. Član je kultne zagrebačke pjesničke udruge Jutro poezije. Nedavno mu je jedan prijatelj svrnuo pozornost na ovu našu rubriku pa nam se odlučio javiti. Na upravo zaključenom natječaju u organizaciji Gradske knjižnice Solin pod nazivom “Natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu 2013.“ osvojio je treću nagradu peteročlanog prosudbenog povjerenstva s pjesmom “Odozgo“. Bolje reći, obranio je treće mjesto osvojeno prošle godine, tada s pjesmom “Pretpostavljam“. Na dotičnom natječaju svake godine sudjeluje blizu 150 autora iz Hrvatske i okolnih zemalja.
Pročitajte i:
