Selma Kopić: Zbirka „Slagalica“ (Mak Dizdar 2009 – treća nagrada)

Filed under: Mak Dizdar 2009,nagrađeni radovi,region |

SLAGALICA

***

One
koji je najviše zavređuju,
ljubav nikad ne usreći.
Nada
da će nas ljubav usrećiti,
donosi samo tugu.
Kad ljubavni plamen
umire,
dim uđe u oči.
Poslije ostane
samo velika praznina
koja boli svaki put
kad zapuše vjetar.

***

Samo to
što smo u prošlosti
doživjeli nevrijeme,
ne smije nas spriječiti
da se izložimo
prirodnim silama.

Moramo se riješiti
zaštitnih slojeva
koje smo predugo nosili.

Nije bitno
kakvo je vrijeme,
nego s kim smo
kad izađemo napolje.

Uredu je voljeti,
uredu je biti zaljubljen!
Čega se svi boje?
Šansi, rizika, obaveza?

Ništa što vrijedi,
nije lako postići.

Ne možemo neprestano misliti:
“Šta ako?“
Opustimo se
i uživajmo.

Jer
život ponekad zna
ispasti
prava zabava.

***

Snovi mi se
nisu obistinili,
ali drago mi je
što sam ih imala.

Plakala sam
jer nisam osjetila
ništa.

Izbrisala sam sebe
tiho,
iza zatvorenih vrata.

Možda sam samo
bila umorna
od slijepih ulica.

***

Muškarci me odavno
ne uzimaju u obzir,
ni kao opciju.

Prerasla sam
one iz prošlosti,
a nisam dorasla
onima iz budućnosti.

Naučila sam rješavati
križaljke,
ali ne i ljude.

A tako mi treba neko
ko će gledati
kako mi butine stare
i pritom misliti:
“Baš je komad,
i moja je.“

***

Pogledaj me!
Moj stomak traži
ono što mi srce želi.
Jedem, jedem,
i nikako da smršam.
Pa šta!
Ima me više za obožavanje.
Ja sam ti za drugi put!
Ne znam sviđa li mi se to.
U očajna vremena
činimo očajne stvari.
Evo, podvijena repa,
pozivam te na spoj
odjevena kao kreten.
Nađi poeziju u mom tijelu.
Dovraga knjige!
Ne budi tako iznenađen.
Usta su ti razjapljena
prilično dugo.

***

Kako je biti žena?
Imamo bebe, muževe
i mašine za pranje veša.
Stanje nekih soba u stanu
ne odražava stav uprave.
Volimo napete trenutke,
pogotovo ako im mi nismo uzrok.
Planiramo usputne veze
i zlatom popločane staze,
a liježemo i budimo se usamljene.
I nakon popijena dva,
ni njega ni sna.
Šta želimo biti kada porastemo?
Mlade.
A onda:
ne sviđa mu se kako izgledamo,
ne sviđa mu se kako plešemo:
“ Daj večeru, ti tužna, ukiseljena ženo!“
“ Mene zanimaju stvari
o kojima ti
pojma nemaš, prijatelju.
Dok ti misliš da si
na pogrešnom mjestu,
ja mislim da si
u pogrešnom stoljeću.“
U brak smo donijele i mozak, ipak!
Skrivamo ga, ali ne možemo bez njega.
Jesmo li slijepe?
Bog nam nije dao oči!?
Jeste. Ali ih ne koristimo.
Troše nam se baterije.

***

Ne znam
trebamo li biti skupa.
Ja prečesto
govorim “da“
kad ne bih trebala,
a ti prečesto govoriš “ne“.
Ne smeta mi da me
tretiraju kao lutku,
ali kao crva…
Ima li leda za moj ego?
Smiješno je
jer je neugodno:
I kad imam muškarca,
ja sam ona koja ga nema.
Užas!

***

Veza je za mene
poput dočekivanja
na aerodromu
– u početku sjajno,
a kasnije čekaš kad će otići.
Planiraš, maštaš…
Nikad ne pomisliš
da bi sve moglo nestati u tren oka.
Jer, kad dobiješ to što želiš,
imaš što izgubiti.
Svadbom smo proslavili
zadnje trenutke
prije mračne strane.
Sada se mrzimo žestoko,
kako samo prijatelji iz djetinjstva
to mogu.
Nema seksa
otkako se dijete rodilo.
A dijete iduće godine
ide na fakultet.
Poricanje ne mijenja istinu.
Prije ili poslije
moramo prestati sa poricanjem
i suočiti se sa svijetom
bez obzira na opasnosti.
Poricanje nije samo rijeka,
to je okean.
Svijet pretvaranja je kavez,
a ne čahura.
Ovo je istina o istini:
ona boli.
I zato lažemo.
I nadamo se.
Unatoč razumu.
Unatoč iskustvu.
Poput djece.
Nikada se ne prestajemo nadati.

***

Za tebe me veže
prošlost,
ali ne znam
imamo li
budućnost.
Ti ostaješ.
Šta da radim?
Ti odlaziš.
Šta sad da radim?
Muči me to
što ti želiš
da me muči,
a ja neću dozvoliti
da me muči,
tebi za inat.
Nikad se ne želiš
vratiti.
Nije do mjesta,
već do osobe.
Budi oprezan
sa željama.
možda se ostvare.
To što ti odlaziš,
ne znači
da te ja puštam.
I, mada sam mislila
da nema više stvari
koje bih
pretvorila u uspomene,
odeš li,
nikada više tebe i mene.

***

Ti si onaj što sad zatvara vrata.
Umjesto da si
uzbuđen, sretan ili ranjiv, ti bjesniš.
Prebrodi to.
Ne znam što ću. Dobro smo zaglibili.
Mada izgleda da više nema šanse,
moguće je.
Brak je ono o čemu se ne pišu knjige.
Ljubav je misterija. Budimo iskreni.
Vjeruj, vrijeme je.
Dobro je što si muškarac u duši,
Ali potrebno je da budeš
neko ko se zna sabrati;
potrebno je da budeš
neko ko nije prevrtljiv;
potrebno je da ne budeš
samo muškarac;
potrebno je da budeš
čovjek.

***

Kad smo se vjenčali,
obećali smo
i u dobru i u zlu.
Izgleda da je došlo
vrijeme za sumnje,
vrijeme za prekide.
Kakva zbrka!
Teret je bio pretežak
da ga nosi svako sam,
ali i da ga dijelimo.
Zaista smo premoreni.
Zaista smo uplašeni.
Život nas je uvijek zatrpavao.
Šta nam se dogodilo?
Zašto smo se ovako slomili?
Ljubav bi trebala biti izazov.
Nije uvijek lako,
a je li uvijek
ovako teško?
Boli poput trna u prstu.
Ali, ovaj se zabio
duboko iznad stomaka.

***

Zgodno je
kad se dosadni ljudi svađaju.

Oko čega se svađamo?
Nisam sigurna.
Ali, ozbiljno je.

Jednom davno
izgubila sam razum.

Žene su lude
ali,
možda znaju
nešto što ti ne znaš!

Ne povlači se
kad god ja poludim!
Ne čini to!

Ostani uz mene i
kada se gasim.

Uspjeh mjerimo
danom ljubavi.

***

Najbolje
što mogu reći
o braku s tobom je
da si fantastičan bivši muž.
U životu moraš
imati ljude
na koje se možeš osloniti,
bio ti netko i nešto, ili ne.
Ja ću dojuriti kao Golfska struja
ako ikad zatražiš pomoć.
A ti bi  je sigurno kupio.
Zakočen si.
Sputan.
Čim shvatiš
da je nešto nemoguće,
ti to prestaneš željeti.
Ipak,
moguće je željeti
nešto nemoguće.
Trebaš tražiti.
Više voljeti.
Više željeti.
Više rizikovati.
Ne možeš sve da spasiš.
Moraš voditi računa o sebi.
Nemaš vremena.
Stvori ga!
Dovraga!
Ti si tako staložen,
čvrsto na zemlji.
Uspijevaš li ipak hodati?

***

Život shvataš
tako ozbiljno
i držiš se podalje
od strasti.
Razmišljaš
kao zatvorenik.
Bijel si kao snijeg,
a razmišljaš kao rob.
Prestao si
da želiš da trebaš.
To čini
veliku razliku u svijetu.
Tako si sumnjičav.
Šta ti je to svijet učinio?
Ne želim te vrijeđati.
Već znaš
šta nije uredu s tobom:
nemaš hrabrosti
da ostvariš svoje snove,
pa ostvaruješ tuđe.

***

Ti ništa ne shvataš.
Ja shvatam da sam sama.

Na greškama se uči,
ali se zbog njih često i umire.

Nikada neću činiti iste greške:
biti žena koja previše voli.

Tjeraš me da mislim
na zaboravljene stvari.

Ponos prikriva
mnoge grijehove.

Nije mi ništa.
Samo, srce ne prihvata dobro
loše vijesti.

Bježi dok niko ne gleda!
Sad će ponoć.
Idi
dok se nisi pretvorio
u bundevu.

Nije svako dobrodošao
u moju kuću.
Ako svakog jednako ugostim,
onda niko nije poseban.

***

Možeš li da ne dišeš?
Ovdje nema ni daška vjetra.
Ova vrućina ne oprašta.
Ne diši toliko!
Ionako ima premalo zraka.
Dakle,
ne znaš ništa o vezama!
Šta mi to radimo!
Ima li pilota u avionu?!
Pogledaj ti nas:
već smo počeli trunuti.
Voda je do grla!
Pokažimo jaja!
Noć me prosvijetlila.
Pošto još nisam vidjela
da smeće samo odlazi,
vrijeme je da ja idem.
Moram otići.
Nisam ni trebala ostati.
I kurve su pametnije.
Ne plaćaju im
da ostanu,
nego da odu.

***

Ko je moj tip?
Ne znam.
Neko lakši.
Neko s krilima.

***

Čime je ona zaslužila
takvu odanost?
Mora da ima
neki tajni način.
Zar joj nisu dovoljna
već slomljena srca?

Kotači se uglavnom
vrte ukrug
i istroše se.
Onda ih zamijene.

Ja ne želim da gledam
kako se i ti pretvaraš
u kotačić njenoga stroja.

***

Iskrenost.
Usamljena riječ.
Ne želim govoriti
o prijateljstvu i prevari.
Želim zaboraviti
sve što nas razdvaja.

Ti si čovjek koga volim.
I ti mene moraš voljeti.
Ne sliku.
Ne zamisao.

Znaš,
povrijedio si me.
Mnogo si me
povrijedio.
A ja još uvijek
vjerujem u tebe.

Ako me želiš
opet povrijediti,
bar prvo pokucaj.

***

Trebala bih biti sretna,
a osjećam se nekako tupo.

Samo želim osjetiti
tvoj dah,
ne tražim ti ruku
za brak.

Ljubav se
ne uklapa
uvijek
unutar okvira.

Hoće li večeras
biti kao nekad?
Ne.
To se dvoje ljudi hvata
za
dobra stara vremena.

***

Praznici su većini
najsretniji dani,
a mene podsjećaju
na ono što nemam.

Depresija napada
pomalo
pa odjednom.
Probudim se ujutro
u strahu da ću živjeti.

Tako sam umorna.
Umorna od straha.
Da te nada može vratiti,
ti bi sada bio sa mnom.

***

Žene uši imaju
i kada ništa u glavi
nemaju.

Muškarci
treba da znaju
da žene se kroz uši
osvajaju.

Staromodna sam.
Volim muškarce
koji govore.
Izvucimo iz zaborava
razgovore.

***

Život je povezivanje.
Živimo samo kada smo
s nekim povezani.
A kad živiš s nekim
ko ti ne može
uzvratiti ljubav,
usamljeniji si nego
kad si sam.
Živjeti se može
na milion načina i
svaki zaslužuje
da ga se prouči.
Čvrsto vjerujem
u sudbinu.
Ako ovoj vezi
nije suđeno,
to znači da druga
čeka iza ugla.

***

Dvadeset godina se pitam:
Ko je ta stara žena
koja živi u mojoj kući?
Zašto me svaka stvar koju učini
toliko iritira?
Prekida me kad god progovorim,
nervira me kako sjedi,
nervira me kako miriše…
Šta li intimno misli o meni?
Jesam li ja čovjek za nju
ili je razočarana,
ali previše fina
da to pokaže.
Nikad to neću saznati.
Možda je i bolje tako.

***

Hvala bogu za vrat,
hvala bogu za usne,
hvala bogu za koljena.

Ti si slatka, smiješna,
predobra za mene.

Ti si naš život učinila zanimljivim.
Prvo sam pokušavao da te pratim,
zatim da ti ne smetam.

Vjerovao sam
da je moja ljubav
bila dovoljna za oboje.
Možda
je i bila.

***

Okreni se…
Okreni se
i pogledaj me!
Duhovit sam.
Imam lijep osmijeh.
Ne znaš šta propuštaš.
Trebaš nekog
ko će ti čitati misli
i pokrivati tvoje
slabosti.
Kolutaš očima.
Praviš se
da negoduješ.
Ali,
sviđam ti se
više nego prije sat vremena.

***

Osjetio sam
kako me osvaja
ljubav prema tebi.
Nikada prije
nisam osjetio takvo što.
Volim tvoje korake,
tvoju kosu.
Zaljubljen sam u tebe.
Volim te neizmjerno.

Nisam ni primijetio
boju ovog voća.
Teško mi je naći riječi.
U jednom trenutku
govorimo o boji voća,
u drugom o ljubavi.
Kako se to dogodilo?

***

Trenutak je zastao,
lebdio
i trajao mnogo, mnogo duže
od običnog trenutka.
Pitao sam se ludim li.
Posvuda sam vidio
tu djevojku.
Jedino me ona mogla
maknuti od svijeta,
uvjeriti me
da je najvažniji trenutak
koji sada proživljavamo.
Moram obratiti pozornost
važne trenutke.
Neki se nikad ne ponove.
Budem li živio u momentu,
želim ga proživjeti s njom.

***

Još niste odredili datum!
Ja bih se s tobom
još jučer vjenčao.

Vjeruj mi,
ako će ti itko staviti lisičine,
onda ću to biti ja.

Naša si tijela odgovaraju
kao komadići
sretne znojne slagalice.

***

Pametna je ona.
Ima mozak,
samo ne mora
da ga koristi.

Svaki put kada je vidim,
poželim da imam više ruku,
a manje žena.
Poželim joj promućkati malo
njen savršeni život.

Kada ova lijepa plava dama
nekoga zavodi,
zovite upomoć.

U njenoj sam kući,
a ona odjevena!
Ne znam
ko je više razočaran.

Veče s njom
bilo bi
kao putovanje prvom klasom,
a moj život je ekonomska klasa.
Teško bi bilo
vratiti  mu se.

Kažu: “Zabranjeno voće
lako je voljeti,
al’ beri ga s mjerom
da se ne primijeti.“
Ponadao sam se
da ću okusiti malo
tog zabranjenog voća.
Kažu da ono uvijek prija.

Pomisliti na preljub nije isto
što i počiniti ga.
Inače,
ko bi izbjegao bičevanje?

***

Mislim
da živite
u stalnom strahu
od tragedije.
Veoma,
veoma se plašite
promjena.
Stalno očekujete
da padne
plafon.
Morate biti
oprezni
jer ste
skloni
padovima.

Bojite se
nade.
Shvatili ste
da ne možete
oživjeti
vašu ljubav,
niti
ubiti
bol.

***

Ti možeš da
ostvariš sve što poželiš.
Znaš to, zar ne?
Nemoj to propustiti!
Imaš li hrabrosti,
ništa nije nemoguće.
Budi osoba kojoj se ne tuguje.
Misli na lijepe trenutke
i njih pamti.
Ništa nije zapisano u kamenu.
Ništa se ne događa
bez tebe.
Pred tobom je dalek put
jer
ptice neće
same sebe promatrati.
Kako ćeš išta naučiti
ako tlo ne osjetiš?
Ko će slušati drveće
kako šapuće?
Ako tvoja mliječnobijela ramena
ne mogne grijati,
zbog koga će sunce sijati?

***

Ti si čudesna žena.
smiješiš se kad
čuješ njegovo ime.

Muzika koju sviraš,
to je kao da
tvoje srce govori.

Prestani već jednom
da se bojiš.

Dopusti mu
da te voli.

I dopusti sebi
da voliš.

***

Dame, gospodo, neodlučni!

U čemu je problem?
Nema teških odluka.
Odluke su lake.
Znate zašto?
Zato što svaki put
već znamo rješenje.

U mraku se ništa
ne kreće naprijed.

Uvijek možemo nestati.
Pokušajmo živjeti
na planeti Zemlji.

Za dobrotu u sebi
treba se boriti
zato što je moramo
prenositi na druge.

Prekinimo
takmičenje u traženju
zabave
u nečijem porazu.

Krenimo ka svjetlosti!

***

Baš sam doputovala.
Idem za proljećem.
Ti i ja proljetna smo bića.
Tako topla,
puna života.
A već ga je sve manje.
Neću gužvu,
ni svjećice na torti
da ne izgleda
kao
da gori grad.
Nećeš mi vjerovati,
ali ja se sada smijem.
Probudila sam se jutros
i vidjela
da mi kosa dobro stoji.
Spasi svijet.
Izliječi bolesne.
Ali,
ne zaboravi mi donijeti
dar.

***

Ako se život i smrt dešavaju
tek tako,
nema razloga da radimo
bilo šta!?
Zar nema razloga da volimo!?
Vjerujem
da ljubav može živjeti
van vremena i prostora.
Čak i u sjećanju.
Zauvijek.
Ljubav vlada, dušo.
Sve bih dala
za još jedan ples s tobom.
Jedan ples.
Jedan poljubac.
Svaki dan smo htjeli
osjetiti povjetarac.
Razgovarali smo
o krupnim stvarima,
pa o sitnim,
pa opet
o krupnim stvarima.
Ali s tobom je najljepše
bilo vrijeme
između toga.
Dodvorio si mi se?
Ne.
Omilio si mi.
Mogla sam da te slušam,
kako se protežeš,
do kraja života.

***

Mnogo toga
ti još ne znaš o meni.
Imam snove:
nekog
na kog se mogu osloniti,
nekog
s kim ću dijeliti život.

Nemirna sam i nestaložena.
Volim odavati utisak
da sam sretna.
Veoma sam tajanstvena.
Sklona sam tome
da lako postanem zaluđena.
Volim kad ljeti
sijeva u mraku.
Volim promatrati okolinu
kroz maglu.

Taj tvoj pogled
budi u meni želju
da više ne budem nesretna…
i da se volimo.

Prvi put osjećam se
bistro.
Znam što želim.
Znam što trebam uraditi.
I ništa me neće
spriječiti u tome.

Selma Kopić, profesorica bosanskoga jezika, rođena 1962. godine u Tuzli.
Zbirka“Slagalica“- treća nagrada “Mak Dizdar“ na Kulturnoj manifestaciji Slovo Gorčina u Stocu 2009.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*