Piše: Jovo Čulić
Aleksandra Čvorović: „Pjesmojed“ /Besjeda, Banja Luka 2024/
Čim sam dobio na čitanje novi rukopis Aleksandre Čvorović, prvo što mi je za oko zapalo je naslov „Pjesmojed“. Odlično primjećen i izvučen naslov za knjigu iz pjesme „Lov na pjesmojeda“ koja se nalazi u prvom dijelu knjige. Naslov koji intrigira i jednostavno traži da se odmah pogleda o čemu se tu radi. Mada, mislim da je za naslov knjige uzet i puni naslov ove pjesme efekat ne bi bio manji, čak naprotiv.
Knjiga se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu koji nosi naslov „Rimovana avanture“ nalazi se romansa „Zaljubljeni leptir“ koja i otvara knjigu. Vrlo uspjelo djelo i odlična ideja od čijeg materijala bi se mogla napraviti jedna samostojeća bajka kao što je dobro poznata „Čarobna ruža“ koja se takođe nalazi u knjizi i koja na pravi način upotpunjuje ovaj prvi dio. Dalje, tu je pjesma „Maskenbal“ i već pomenuta „Lov na pjesmojeda“ gdje nam pjesnikinja objašanjava kako taj strašni „Pjesmojed“ našem junaku pravi probleme pa u zanosu ispucava svoje najupečatljivije stihove:
Slisti redom sve riječi / da talenat moj spriječi.
Na preskoke pošto jede, / poremeti redoslijede,
a od pjesme izgrižene, / nestanu i uspomene.
Za bitku se sada spremam, /riješio sam da ga lemam.
Hoću da uvećam znanje, / a zbog njega sve je manje.
Drugi dio knjige zove se „Pjesme skočice i skočivanke“ – za maštanje igranje i cupkanje. Ne zna se šta ljepše zvuči da li sam naslov ili podnaslov koji odmah po čitanju širi nesputanu radost i stavlja osmijeh na lice čitaocu. Ovaj dio sadrži dvadesetak pjesama koje su prilagođene za manji dječiji uzrast. Ono što je interesantno da je pjesnikinja ove pjesme prilagodila za igru pa je poslije svake pjesme i predložila kako bi se djeca mogla igrati na svaku od njih. Mislim da će ovakve kakve su sigurno naći svoju praktičnu primjenu, tu prvenstveno mislim na predškolske ustanove pa i u ponekim velikim i maštovitim a samim tim i srećnim porodicama. Pjesme koje se izdavaju u ovom dijelu su: „Dugine ptičice“,“Ježić“ i „Slikarka“ koje na momenat podsjećaju na Zmajevu pevaniju i igraniju. Da se primjetiti da se naša pjesnikinja vrlo dobro snalazi u ovoj kraćoj formi, možda je pojedinim stihovima mogla posvetiti više pažnje, baš kao i u zadnjem stihu vanredno dobre pjesme koja zatvara knjigu, „Zabavljač“, kojim sugeriše da je dječak igrom tjerao samoću:
Zviždao sam kao slavuj / Pjevao sam kao pjevac
Skakao sam ko’ skakavac / I z’jevao kao z’jevac
Blejao sam kao ovca / Ćukao sam kao ćuk
Tresao sam k’o zemljotres / i ćutao kao muk
Letio sam kao leptir / Čučao sam kao panj
Dosegao sam i svemir / Nikad nisam bio sam
Vrijedno je i napomenuti ilustracije koje krase knjigu i spregu koja se ovde prirodno namentnula: majka – pisac, kćerka – ilustrator. Nadamo se da će ovaj tandem u nekim sljedećim ostvarenjima, za koje sam više nego siguran da će ih biti, neće popunjavati preostali prostor slobodnim ilustracijama sa interneta, kao u ovom slučaju, već da će Anabeline ilustracije biti sasvim dovoljne da mladim čitaocima dobrano približe i oslikaju, mamino tj. Aleksandrino pjevanje.
Da rezimiramo. Svojom trećom knjigom za najmlađe Aleksandra još ozbiljnije ulazi u svijet dječije mašte, naravno, ako bi to formilusali riječima odraslih, ali iz dječijeg ugla to bi značilo upravo suprotno, znači, još neozbiljnije tj. razdraganije i maštovitije. Inspirisana poslom koji radi, gdje se vascijeli dan druži sa dječijim knjigama kao i djecom, vodeći razne radionice, naša pjesnikinja je uvidjela kako i na šta „ljudi u odijelu djece“ najemotivnije reaguju i svojski se potrudila da sva iskustva na tom polju kao i nesumnjivo pjesničko umijeće i nadahnuće pretoči u ovu, po piscu ovih redova, najuspjeliju autorkinu knjigu za najmlađe.
Pročitajte i:
