Rajko Glibo: Očitovanja – izbor („Antun Branko Šimić“ 2008 – najbolja knjigu poezije)

Filed under: Antun Branko Šimić 2008,nagrađeni radovi |

Književnu nagradu Antun Branko Šimić za najbolju knjigu poezije za 2008. godinu dobio je autor Rajko Glibo za zbirku pjesama OČITOVANJA
Iz te knjige evo nekoliko pjesama nasumično odabranih

LISTIĆI SREĆE

Srce kuc-kuc opominje
Ni ljubavi nema
Iskrala se pobjegla je
Od daljina dalje
Violina sreće
Umuknula je
A cvilila je
Sad nježno sad tužno
Cvilila je ljubav
I daleko se čula
Daleko dalje od daljina
Kao nekad djedova frula
Sada s vrhova planina
Kotrljaju se suze
Smilje još miriše
S visina pogubljenih
Nosnice još nose
Miris pokošenog sijena
S livada djetinjstva
Nema zelenih polja
Sunce me mimoilazi
Toplinu i ljubav žudim
S visina kojih nemam
Sanjam veseli svibanj
Živim nakratko
Bezvoljni prosinac
Oči mi rastu
S razrogačenim očima
Nježnim očima jorgovana
Naše nam oči govore
Iz tišine zvijezda
Naša bivša obitavališta
Ruiniraju se u – Ništa
A smilje, jorgovan i ja
Među listićima sreće
Živimo naš život
Zagrljen suncem

Zadar, 15. siječnja 2006.

IZVRAĆENI OBZOR

Zbunjen sam njihovom mržnjom
Zbunjenog me guraju zlobnici
U vrtlog svoje sramote
Ocrnjujući mi dosege
Životom potvrđenog poštenja
Crnilom svojih crnih htijenja
Bez vidika su
Oteže se pir mojih iskušenja
Kažu da zlo ćud ne mijenja
Drhture zbunjene vjeđe
Steže omča sjećanja
Kopne nadanja
Pjesma me iz tame čupa
Svojim zrncima sunca
Sve lakše izlazim
Iz svoje sjene
Pobjedonosno izbjegavajući
Udare crnih silnica
Iz njihovih tamnih skrovišta
Mršavim dušama
Izvraćenog obzora
Uzvraćam s figom u džepu
Jer u meni je smisao bitka i žitka
U meni je stameni ideal
Kroz vrtlog života uščuvan
Kroči prav i dostojanstven
Tek ponekad iskošen
Često iskačem iz svoga raama
A strah me u ram vraća
Onda kad mračni čini mašu
Svojim crnim mahanjem
Od njihovog se mahanja branim
Ironijom začinjenom strahom
Tamo gdje stih doseže
Mračni čini gube moć
Moć im pojede noć
Pod nebeskom kapom
Zrcali se prozračna duša
Ozarena zrncima sunca
Izvraćenom vremenu oteta
Bori se protiv izvraćenog svijeta

Zadar, 23. 07. 2006.

NADOLAZAK SJAJA

U kaosu zemne vreve
zrakom mašu zamišljene
tanke ruke izmučene.
Očne duplje u dubini
kriju dragulje zamagljene
i rasute poljupce kriju
u zlovremenu sakupljene.
Usne strašću oživljene
šuškaju i šapću snene
ljubeći zrak oko mene

živilo sivilo! Prolaznik viče;
ušućena gomila riknu: živilo!
Odlasci se roje kao pčele
mašući zastaama
kroz nigdine bijele.
Mašem im dugo
iz zagrljaja pjesme.
Od slutnje iz nje
zalutati neće.

Mašem im ioz zdenca svjetlosti
Izgarajući od vapaja
Za stresnim prosvjetljenjem.

Zadar, 10 X. 2005.

DOLAZAK KUĆI

Vrijeme curi
Život je otančao
Duša sve manje sluša
Teret lutanja pritišče
Dolazim kući
Nesiguran kao sjećanje
Bolan kao uspomena
A kući nisam došao
Pospane vjeđe
Škaklje sjećanje
Možda kuću nisam prepoznao
Možda sam u žaru ljubavi
Pokraj nje već prošao

Zadar, 20. lipnja 2006.


O autoru: Donja Vast kraj Prozor-Rame,  1940. Redoviti sveučilišni profesor, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist. Na međunarodnom natječaju za Književne susrete – 2010. u kategoriji – knjige, sa autorima iz Švedske i Slovenije među prve tri najbolje knjige poezije u svijetu izabrana je knjiga „SLUČAJKE“ – Rajko Glibo (Hrvatska). Više na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Rajko_Glibo

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*