Radomir D. Mitrić: ciklus nagrađenih pesama („Duško Trifunović“, Novi Sad 2010 – I nagrada festivala)

Filed under: Duško Trifunović 2010,nagrađeni radovi |

Kroki za Ljubav

za Arsena

Gotovo je, ja sam samo
samotan kralj na šahovskoj ploči,
bez kraljice i svite, a ti sve sa svitom,
s kraljem kojeg ljubomorno čuvaš
za leđima svojim, atakuješ,
i meni je preostalo još samo jedno
slobodno crno polje na kojem ću pasti
zauvijek. Šah-mat! Padam,
a ti uživaš u igri što se može imenovati
kao Život. Ljubav je tako okrutna
i uvijek ima surove svršetke.
Bez opravdanja. Bez čuđenja.

Anđeoskim tragom

Dolaziš kroz vinograd
u oblačastom hitonu, lakokrila,
gotovo ne dotičući zemlju,
razbokorena u predjelu kao Dafne,
koliko zemalja prođoh, i gradova
da te nađem, budan u tebi od iskona,
endimionski snen za ostatak svijeta;
Sjećaš li se, kako je pod nama
drhtalo lišće, u nama, kad te stegoh
uz sebe, i usnama u tvoje usne
utisnuh pečat ljubavi, i kako istim
dahom upravismo jedro na pučinu
ka suncu, anđeoskim tragom idući.
Zrcaljenje

Lutajući neprozirnim svijetom,
zapleten u njegove mreže,
narcisovski odraz tražih u ogledalima
u kojima, začudo, ne bješe moga lica,
i dok te gledam kako spavaš,
jutros kada je svijet zastao
u vječnosti, znam da sam našao odraz
u tebi, ja koji sam davno zaspao,
još prije rođenja, sad ću konačno
otvoriti oči u tebi, koja u meni govoriš
vjetrovitim glasom i rasplićeš
davne čvorove tuge, svojim osmjehom.

Mladi Casanova

Ti si tišina koju obljubljuje
glas moje požude, vučica u tebi
je jedro moje strasti, ako sam onaj
koji potanja, budi moj svjetionik,
kaplja za moja isušena njedra,
sjaj što ne tamni na ostavljenim stvarima
za svjedočanstvo da je moguć beskraj,
ti što si riječ koja krvari srce i crta
filigranske ožiljke tuge po njemu,
osjećam, plima koja nadolazi donosi
godine zaborava, niti paučine za staze
kojima više nikada neće hoditi tvoja prebijela
čednost dok budem vrištao u rešetkama bola
kao izgubljen samoglasnik među svim suglasnicima
ovoga svijeta, ljubav je rat, ljubav je smrt,
izgubljen dom u kojem stanuju mrtvi
kojih se stidimo kad zastudi život u nama
ti si čigra, ti si čioda, bogomoljka koja jede
svog ljubavnika poslije koitusa,
surova spoznaja da ljubav je gubitak sebe.

Tango ljubavnika
Naši su časi oni kad mirne duše spiju,
a vani ostanu samo one, čija tijela prozbore
iskonskom mimikom ljubavnog zova,
na pustim dokovima, u vrtovima malih luka,
gdje brodovi plešu tango, u tihom talasanju mora,
iz malih krčmi dok dopiru zvuci nekih sjetnih
ali i pijanih melodija, tada, negdje u polumraku
de chiricovske neke ulice kad nam se susretnu oči,
ti ćeš biti marina što će prihvatiti moje sidro,
kao što ga prihvataju njedra zemlje,
kad brod pristane poslije nekog dugog putovanja,
a tvoje će tijelo biti viola po kojoj će gudala
mojih prstiju svirati ljubavne himne.
Ja ću biti vitez što će pokoriti sve tvoje želje,
tvoju drevnu glad, meteorskom snagom,
punoća koja ti nedostaje od postanka žene,
koja ipak prethodi stvorenju čovjekovom.

Iz knjige „Mornarski Tango“, Connectum, Sarajevo, 2010

O autoru: Radomir D. Mitrić, rođen je 29. 4. 1981. godine u Jajcu, u Bosni i Hercegovini. Završio studij književnosti Filozofskog fakulteta u Banjaluci, gdje živi i radi, u svojstvu asistenta pri ovoj visokoškolskoj ustanovi, kao i pri Filološkom fakultetu. Pisanjem se bavi od svoje četrnaeste godine, poezija mu je objavljivana u brojnim časopisima i prevođena na engleski, njemački, francuski, italijanski, španski, ruski i bugarski jezik. O njegovoj poeziji objavljeno je mnoštvo književnih prikaza.

Za književni rad dobio mnoštvo nagrada, od kojih su najvažnije:

–    Nagrađivan na Tridesetpetom festivalu jugoslovenske poezije mladih Vrbas (2003. ),
–    Dobio Brankovu nagradu (2005),
–    Nagrada Miloš Crnjanski (2005),
–    Slovo Podgrmeča (2007),
–    I nagrada na Međunarodnom svjetskom konkursu poezije Castello di Duino, koju dodjeljuje Poesia e Solidarietà,  Trst, Italija (2008),
–    Nagrada grada Banja Luke (2008),
–    Medalja Nosside, priznanje Unesco World Poetry Directoryja, Ređo Kalabrija, Italija (2009)
–   I nagrada festivala Duško Trifunović, Novi Sad, 2010.

Do sada objavio pet knjiga pjesama:

Nostalgija za punoćom (Art print, Banja Luka, 2004.),
Osvešćenje, (Narodna knjiga/Alfa, Beograd, 2007.),
Summer Quartette and Story about Mediterranean/ Ljetnji kvartet i Priča o Mediteranu, (Art print, Banja Luka, 2008.),
Unutrašnji Vavilon, (Art print, Banja Luka, 2008.)
Mornarski Tango, (Connectum, Sarajevo, 2010.)

Poezija mu je zastupljena u nekoliko zbornika i antologija, od kojih su najvažniji naslovi: Voci-Silenzio/Voices-Silence, Ibiskos Editrice Risolo, Empoli, Italija, 2008., Nosside 2008, Nosside 2009, Reggio Calabria, Città del Bergamotto, Italija, 2008., Van Kutije, Gligorije Dijak, Podgorica, Crna Gora, 2009. i Neue Literatur aus Bosnien und Herzegowina, Sarajevski otvoreni centar, Traduki, Sarajevo, 2010.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*