Radomir D. Mitrić: Bosnian Nocturno („Castello di Duino“, 2008, Trst, Italija – I nagrada)

Filed under: Castello di Duino 2008,nagrađeni radovi |

Glasove, glasove pamtim, ulovljene u školjke
uspomena, uz koje odrastah dok je u meni zrila
misao i svijetlost, između očevih odlazaka
u Veneciju, kada nalikovaše Brodskom, ili pak,
dok je kao Jejts jezdio ka Istanbulu,
uvijek donoseći nove knjige sa tih putešestvija.
Bješe to svet o kojem je ispredao nevjerovatne priče,
dok je majka ćutljivo slušala u uglu doma, kao i ja,
o Mediteranu, o plavetnilu Sredozemlja
i u čemu je tajna koju krije Santa Maria Formosa.
Ni sanjao nisam tada, šta će rat donijeti sa sobom,
– najprije silnu buku koja je ubijala djecu u nama,
dok se stara gospođa Smrt šepurila oko nas,
odvodeći mog starijeg brata na neko drugo nebo,
dok smo gubili osmjehe, a oko mene se utišavali
glasovi dragih osoba, i – najposlije, melanholiju,
neku tihu tugu, kao iz pjesama Silvije Plat,
koje tako rado čitah dok je tama padala po nama,
tama neka ratna, balkanska, pretvarajući nas
u tišinu. Ali kao u Priči o sjemenu i sijaču,
ja vjerovah da i meni bjehu namijenjeni dani,
u kojim će sreća doći i imati žensko lice,
o kojem je divno pjevao Borhes u svojoj Himni,
lice što bi podijelilo moju osamu sa sobom,
a tišinu zamijenilo riječima u kojima diše Logos.
Rat je minuo odavno, glasovi su oživjeli u nama,
glasovi naših molitvi, kojim izrastamo do neba,
dok ja svom nerođenom sinu, donosim knjige,
da ga čekaju kao što su i mene čekale, na početku
puta, na životnoj stazi, od iste one Venecije
do istog onog Istanbula, između kojih otkucava
srce Mediterana, Bosna, moja ovidijevska
Ultima Thulae, iz koje nikad neću otići
toliko daleko, a da ne mogu biti u njoj u istom danu
kad mi se nostalgija javi, kao ovoga časa,
kada veče pada, na putu od Gdanjska do Sarajeva.

O autoru: Radomir D. Mitrić, rođen je 29. 4. 1981. godine u Jajcu, u Bosni i Hercegovini. Završio studij književnosti Filozofskog fakulteta u Banjaluci, gdje živi i radi, u svojstvu asistenta pri ovoj visokoškolskoj ustanovi, kao i pri Filološkom fakultetu. Pisanjem se bavi od svoje četrnaeste godine, poezija mu je objavljivana u brojnim časopisima i prevođena na engleski, njemački, francuski, italijanski, španski, ruski i bugarski jezik. O njegovoj poeziji objavljeno je mnoštvo književnih prikaza.

Za književni rad dobio mnoštvo nagrada, od kojih su najvažnije:

–    Nagrađivan na Tridesetpetom festivalu jugoslovenske poezije mladih Vrbas (2003. ),
–    Dobio Brankovu nagradu (2005),
–    Nagrada Miloš Crnjanski (2005),
–    Slovo Podgrmeča (2007),
–    I nagrada na Međunarodnom svjetskom konkursu poezije Castello di Duino, koju dodjeljuje Poesia e Solidarietà,  Trst, Italija (2008),
–    Nagrada grada Banja Luke (2008),
–    Medalja Nosside, priznanje Unesco World Poetry Directoryja, Ređo Kalabrija, Italija (2009)
–   I nagrada festivala Duško Trifunović, Novi Sad, 2010.

Do sada objavio pet knjiga pjesama:

Nostalgija za punoćom (Art print, Banja Luka, 2004.),
Osvešćenje, (Narodna knjiga/Alfa, Beograd, 2007.),
Summer Quartette and Story about Mediterranean/ Ljetnji kvartet i Priča o Mediteranu, (Art print, Banja Luka, 2008.),
Unutrašnji Vavilon, (Art print, Banja Luka, 2008.)
Mornarski Tango, (Connectum, Sarajevo, 2010.)

Poezija mu je zastupljena u nekoliko zbornika i antologija, od kojih su najvažniji naslovi: Voci-Silenzio/Voices-Silence, Ibiskos Editrice Risolo, Empoli, Italija, 2008., Nosside 2008, Nosside 2009, Reggio Calabria, Città del Bergamotto, Italija, 2008., Van Kutije, Gligorije Dijak, Podgorica, Crna Gora, 2009. i Neue Literatur aus Bosnien und Herzegowina, Sarajevski otvoreni centar, Traduki, Sarajevo, 2010.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*