Petar Babić: Ljubav jednog klona (Pričigin 2009 – treća nagrada)

Filed under: nagrađeni radovi,Pričigin 2009,region |

Kad si je Tomislav Levatić priuštio prvog klona, ostao je zaprepašten sličnošću kojim Dva zrači.

– Skroz-naskroz isti ja. Ko da me ćaća dvaput pravija.

Tomislav Levatić obogatio se devedesetih kao glavni regionalni uvoznik malezijskih  krevetića, hodalica i duda varalica te se nakon dva usputna saborska mandata pokupio u zasluženu mirovinu.

– Gospodine predsjedniče, svoj mandat dajem na raspolaganje, a kunem vam se da nisan bija u lovu kod Virovitice kad je onaj mali nastrada od sačme kako mi se u medijima imputira.

Tomislav Levatić je svog prvog klona, legendarnog 2-i, nakon tjedan dana neviđene torture natjerao da se baci sa Savskog mosta u nabujalu rijeku. Glava nesretnika par puta je izvirila iz virova, a zatim ga je struja odnijela, ostao je samo mutan odraz nebodera i Mjeseca. Tajkun Tomislav bio je oduševljen, izgubio je strah od visine i vode, koje je imao još od djetinjstva, otkad mu se brat blizanac Vedran utopio u Cetini.

Zanesen uspjehom, Tomislav Levatić kreće renovirati istrošene organe, pa su klonovi 3-C do 15i poslužili za transplatacije bubrega, jetre, srca, pa sve do lijevog oka iscurilog pri jednoj tučnjavi na bratovim krstitkama. Zapanjeno je Tomislav gledao hobotničke naprave i plutajuća tijela, stručnjake koji objašnjavaju trnovite puteve znanosti, te oduševljeno potpisuje da ga se kopira beskonačno, bez obzira na cijenu. Tomislavova podsvijest svakog novog klona doživljava kao ponovno oživljavanje izgubljenog brata blizanca, zbog čijeg je utapljanja nebo nad Triljem kišilo četrnaest dana.

Znanost je briljirala, bioetičke dileme pale u zastaru, a medicinskim laboratorijima dionice dosegle platinaste vrijednosti. Kad je Tomislava u toj gunguli žena prevarila s kolegom iz nadzornog odbora, otkrio je strasti u uživanju sa svojim specijalno uljepšanim i jubilarnim 50-M.

– Peče, peče – jada se Original u osvit zore.

– Istrpi malo – oštar je ljepoliki 50-M – bogati, nisi dite.

Nitko nije mogao predvidjeti da se među klonovima javlja sindrom stotog majmuna, da imaju moć telepatske razmjene i upravljanja mislima. I dok su drugi odbacivali kloniranje jer su klonovi uglavnom imali raznorazne deformacije te više služili kao kućni ljubimci za mučenje u podrumu, nitko ne primjećuje da Tomislav L, veliki magnat dječje industrije, sav prihod koristi za daljnje umnažanje. U ljetnoj kući organizirao je laboratorij koji je kao na tvorničkoj traci izbacivao njegove replike koje su revolucijom gena rasta i starenja u rekordnom vremenu dostizale Tomislavove godine i fizički izgled. Kao na tvorničkoj traci jedan za drugim ispadaju iz umjetnih maternica:

– Ja sam Tomislav 1245. Ja sam Tomislav 1246…

Klonovi su Originalu isprva služili za kućne zabave jer bi se na svakoj veselici posvađao s pola rodbine i prijatelja, rijetko tko je tolerirao Tomičin naprasit i samohvalisav temperament koji drugom ne dopušta da dođe do riječi, pjesničku taštinu i komentare udanim ženama.

Ovako je Tomislav Levatić u krcatom bazenu i vrtu razgovarao sa samima sobom, hvalio se, busao u prsa, a nadasve sa svima oduševljeno grlio. Kasnije je primjetio da na tenis mečevima srijedom i petkom, više vježbama koje su mu preporučili liječnici, nije dovoljno atraktivno jer su tribine prazne. Stoga je na vlastitom mini-stadionu uposlio još tisuću klonova za publiku, a sreći i vatrometu poslije vječno neodlučenog 2:2 u setovima nikad nije bilo kraja.

– Tomislave 4412 opet si zajeba brejk pojnt!

– Irudove ti krvi, Tomislave 767, bila je crta.

Za dugih zimskih noći tisuće klonova posjedale bi po livadama Originalovih lovišta, a Tomislav-1 bi sa uzvisine pripovijedao o povijesti Balkana i kako je u Cetini izgubio brata blizanca dok su se vraćali iz škole. Jadao se subraći kako je sve bila igra hrabrosti seoskih dječaka, i da nikada, ni u jednom trenutku nije pomislio da će mališan stvarno skočiti s mosta. Od tih dana potječe i podjela Tomislava na Tome i Vedre, ove druge nazvane tako po izgubljenom blizancu Vedranu, a koji su bili pitomije pasmine.

Baš tih sumornih dana neka strančica uspela se na vlast i zatražila reviziju pretvorbe zaprijetivši i novom revolucijom ako zatreba, te je na dnevni red saborskih sjednica između ostalih došao i Levatićev slučaj. Dugo se Tomislav izvlačio, ali kad je vidio da su njegove bivše kolege proglašeni narodnim izdajicama i poslani na restaurirani Goli Otok, shvatio je da mora pokazati zube, ta uvijek je kroz povijest bilo nesmiljenih pljački i brzih bogaćenja pa mu nije bilo jasno zašto se sad sve to vadi iz naftalina, tko je jamio jamio, bila 1918-ta, 45-ta ili nulta, i što novim generacijama smeta neizbježna povijesna repeticija, navijeke će biti obrata državnih uređenja i preko noći novih mučenika i bogataša.

Stoga se Original čvrsto odlučio oduprijeti poslavši svoju prvu brigadu klonova na lokalne ceste i mostove, a svi ‘oni-ja-Tomislav’ bili su jednooki korpulentni stokilaši s gustim crnim brčinama te su brzo i efikasno ustravili cijelu županiju i rastjerali tamošnju vojsku i policiju. Rat je bio nesmiljen, a ratoborni i iskusni Tomislavi su ga nakon neviđenog krvoprolića i dobili.

Zatim je Broj 1 pokrenuo program etničkog čišćenja, narod je ili izbjegao u Austriju ili bio pozatvaran po logorima. Tomislavi su se tu i tamo nakon masnog odojka i bukare vina znali smilovati onima koji im baš neobično sliče pa su mnogi muškarci nabrzinu nabijali kilograme, puštali guste brčine, izbijali desno oko i brijali dio tjemena da izgledaju polućelavi kao najnoviji bogovi. No, takvi sretnici, ako baš nisu bili vrhunski cirkuski žongleri, ne bi opstali pored multimilijunskih Tomislava, čiji broj vrtoglavo raste, dulje od dva tjedna. Slična katastrofalna pojava, prorokovana u urotničkim spisima sionskih i jahorinskih mudraca, počela se događati po cijelom bijelom svijetu, i nakon nesmiljenog rata, u Engleskoj je na vlast došao neki lord s tri milijuna svojih klonova, u Rusiji uralski episkop, u SAD-u potomak Kennedija, i tako diljem globusa.

Kad se stvar malo primirila, Tomislav ponesen Thompsonovim hitovima, kojeg je poštedio zajedno s Tonijem Cetinskim i Terezom Kesovijom, upada s par pukovnija u Bosnu i Srbiju te tjera sve do obala Crnog mora. Tumaraju balkanskim vrletima bezbrojni Tomislavi kao blatnjavi Orci, siluju, pale i kolju sve što im ne nalikuje. Tad se produbila i podjela između Toma i Vedrih, prvi su bili za konačno rješenje, a drugi za kompromise, htjeli su poštedjeti vitke Azijatkinje, inžinjerke i glumice.

Epilog:

Nakon iscpljujućih dvogodišnjih bitaka, uz goleme žrtve, Tomislav Levatić zavladao je čitavim svijetom i planetom. Pobjedu je proslavio na Jelačićevom trgu, poslije sindikalnog graha s kobasicama, Original se svjetini obratio s prozora Društva književnika.

– Živija ja.

– Živija!!!

Tad je poskidao i zapalio hrvatske barjake s Pentagona i Kremlja te posvuda polijepio svoje goleme uvećane fotografije. Organizirao si je vojne parade, vatromete, a deformirane klonove i Vedre, okovane za školske torbe pune kamenja, pobacao po rijekama od Volge do Mississippija. Kao konačno rješenje Tomislav L. cijeli planet Zemlju preimenovao je u ‘Tomina’, a svoju metropolu i upravno središte Tomislavgrad u Tomislav City.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*