BLAGOSLOV
Podigao sam svoj hram.
Ne dam nikome pravo na ključ.
Osveštan je vodom iz bistrog Jordana
I Bog zna da ovde se rađam svakog jutra.
Mislim o prošlosti kao što mislim o borbi
I žrtvujem svoj duh zbog pravde na koju čekam
I vjere u postojanje života koji mene čeka.
Dok gledam sjaj oltara, sanjam.
Sjećam se stvarnosti koju sam imao.
Glasovi su mi rekli da čuvam sve svoje
I da nikad ne zaboravim molitvu robova.
Nije lako oplakati sve freske
I zapaliti svijeće stotinama duša
Koje se kriju od posipanja prašinom
I momenta koji hvata pokrete među šake.
Izazivam krv u arteriji da nastavi igru
I ponese bar jednom osjećaj svetosti.
Kao priča o Avramu i Isaku, snažna je moja nada.
Pišu ljudi da će biti bolje potomcima koji nas naslede,
Ali ja nisam čuvar samo jedne istine. Ja gradim iznova.
Vjera koju imam u ljude,lišila me je metamorfoze duha
I nisam više ni mlad ni hrabar, ali dišem i spokojan sam
Jer imam hram u kojem još uvijek osjećam sreću
Kada spojim prste desne ruke. Blagoslov.
PTICE
Vraćaju se ptice modri svode.
Opraštaju se braća i sestre
Od svojih očeva i majki.
Zavodi ih razuzdana lopta.
Bosonogi hrle ka Edenskom vrtu.
Čovjeku tamo nije mjesto.
Istina spava u našim sjećanjima
Na detaljima triptiha prošlosti.
Padaju sa glava trnove krune.
Vraćaju se ptice modri svode.
Opraštaju se žedni od gladnih.
Postaju jedno.
Ne spajamo se. Nema nas.
Šetamo po tankoj žici.
Okrećemo se. Padamo.
Tlo nas mjesto prstiju dočekuje.
Dižu nas vode iz očnih jabučica.
Neko nas je opet isplakao.
Vraćaju se ptice modri svode.
Po tuđem licu sami lutamo.
Pravimo krovove od papira.
Ležimo nad žarom i sanjamo.
Srećni smo kada letimo.
Strah nas je oči da otvorimo.
Glasovi nikad ne spavaju.
Pričaju o krvi i slobodi.
Dah nas vremena pokriva.
Ustajemo i dižemo ruke.
Niko nam pogled ne uzvraća.
Mi odlazimo. Ptice se vraćaju.
Pročitajte i:
