Mislava Zuppa Rašić: Seks, Grad i Kulturalna teorija (8 i 9)

Filed under: region,teorijski radovi |

8. OPROST, ISPOVIJED I PRIJATELJSTVO

–  religijsko naslijeđe Seks i Grada

            Seks i Grad, kao što sam već tijekom rada navodila, tematizira živote, ali na prvom mjestu tematizira svakodnevnice dobro nam poznatih likova. No jedna je tema gotovo konstantna, provlači se u specifičnom metadiskursu kroz fabulu, sve sezone i sve epizode. Ta tema niti publici nije strana, ona pokreće, prevrće, utječe, ona nas čini sretnima, ali i tužnima, ona boli, ali i ispunjava. Riječ je o ljubavi. Ljubav pokreće seriju Seks i Grad, formira naraciju, utječe na fabulu, mijenja ishode, živi u Carrie, Mirandi, Samanthi i Charlotte, živi s njima. Kada kažem ljubav, ne mislim samo na dominantnu matricu heteroseksualne ljubavi koju gotovo svaka ideologija preferira, mislim na ljubav u njezinom najopćenitijem mogućem smislu. Ljubav između prijateljica, ljubav između partnera, istospolnu ljubav, mislim na sve varijante i sve oblike u koje se ljubav umije transformirati. Carrie je već u prvoj sezoni upoznala pravu ljubav, ljubav koju je htjela za cijeli život, ali ta je ljubav bila neuhvatljiva, On nije bio spreman vezati se, ne opet i ne s Carrie. Mr. Big je Carrie činio jako sretnom, ali i jako tužnom, budio je u njoj dobro skrivene emocije koje nikada prije nisu izlazile na površinu, nikada ih prije nije aktivirala prava ljubav. Prava ljubav inzistira na sigurnosti, osjećaju pripadanja, u krajnju ruku inzistira na ekskluzivnosti. To je pravo ono što je Carrie nedostajalo, uhvatljiva ljubav, sve dok se nije pomirila sa starom narodnom poslovicom da je „…ljubav je poput žive u ruci. Otvorite šaku i ona će ostati, stisnite je i ona će pobjeći…“[1] Ponašanje Face nije bilo indiferentno, barem se tako publici nije činilo, ali bilo je dozirano, odmjereno, donekle neiskreno. Svejedno, mora se priznati da je Carrie pretjerala. Smatram da je i sama to na koncu shvatila te se samoinicijativno udaljavala iz začaranog kruga posesivnosti. Carrie je bila samo jedna zaljubljena duša koja je htjela sve i to odjednom. Za Facu, u onom trenutku njegovog života, bila je previše, previše Carrie. Nije se znao nositi s njom, ali nije niti htio, imao ju je uvijek i za to je trebao iskoristit svoj markantan šarm. U prvoj sezoni Seks i Grada ugušila je romansu koja je trebala tiho teći čitavu seriju da bi se u konačnici realizirala. Ali, tek u konačnici kada su likovi postali stariji i zreliji s već iskristaliziranim željama i životnim planovima. Faca je prisutan kroz sve sezone, pojavljuje se u najnevjerojatnijim situacijama kao što su poziv usred noći, poruka na sekretarici ili parkiran auto ispred Carrienog stana. U jednom trenutku serije Carrie ima razvijene dvije ovisnosti, jedna su cigarete, a druga je Faca. Riječ je o periodu kada je u Carrienom životu bio Aidan, kojem su podjednako smetale i cigarete i Faca, a Carrie ga je varala s obe stavke[2]. U trenutku kada je osvijestila kardinalne i nehumane pogreške koje nepravedno radila Aidanu iza leđa, Carrie je prekinula aferu s Facom, no savjest ju je natjerala na priznanje. O kojem će biti više govora tijekom poglavlja.

            Charlotte, vječnog optimizma, traga za pravom ljubavi u svakom muškarcu detektirajući potencijalno onog pravog. Teatralno, nerealno, bajkovito i samo u njezinom stilu upoznala je doktora Trey  Kada je uistinu pomislila da je potraga završila i da je Trey po definiciji onaj pravi, Charlotte se poslužila trikovima stare škole, odlučila mu je uskratiti seks, kako bi je on više cijenio[3]. Kasnije uviđamo da njihov odnos niti u jednom trenutku nije bio prava ljubav, već samo odraz nečega što je to moglo biti, u teoriji jako dobra ideja, ali u praksi katastrofalan nesklad.

            Miranda se, tijekom serije, držala veoma emancipirano, koristeći muškarce samo u onim trenucima kada ih je željela pokraj sebe. Bilo je potrebno čitavih šest sezona Seks i Grada da Miranda shvati tko je ljubav njezinog života. Prava ljubav se u njezinom slučaju manifestirala postupno, sitnim, ali sigurnim koracima odvela ju je u zagrljaj Stevea. Miranda se opustila i upustila u ozbiljnu vezu tek onda kada je prihvatila kompromis, a ljubav traži kompromise, žrtvovanja i ustupke. Kada je to savladala, Miranda se dala Steveu u potpunosti, a Steve joj je oprostio sve razloge koji su ju kočili u ostvarenju te veze.

            Samantha je pak zanimljiv slučaj. Njezina prava ljubav je ljubav s njom samom, ona voli sebe pa tek onda ostale. Više ljubavi osjeća, i poklanja, prema svojim prijateljicama nego prema muškarcima. Smith ju je najduže zadržao u svom društvu iako smatram da su emocije prema Richardu bile puno strastvenije, moguće zbog toga što su karakterno i stavovima vrlo slični. Samantha se prema Smithu ponašala više zaštitnički i uvijek se u njihovom odnosu osjetila razlika u godinama i to donekle majčinsko ponašanje koje se nije jasno iskristaliziralo.

            Učinivši ovaj kratki pregled pravih ljubavi unutar sezona Seks i Grada, željela sam na svojstven način rekapitulirati najvažnije ljubavne odnose koji su najviše utjecali na radnju i likove. Jer bez zadrške usuđujem se konstatirati da je svaki od navedenih odnosa uvelike utjecao i formirao karakter, stajališta i ponašanja koliko Carrie toliko i ostalih cura, ali i muških likova. Ljubav je ta koja mijenja ljude, otvarajući dušu do koje u normalnim uvjetima nije lako doprijeti. Iako serija na prvi pogled mnogima djeluje banalno i površno, u stvarnosti na jednoj dubljoj razini istražuje koncepte prave ljubavi, načine kako ta ljubav opstaje uz povjerenje i vjernost. Kratko sam se osvrnula na prevaru i nastali ljubavni trokut između Carrie, Face i Aidana, ali isto tako moram napomenuti da od trenutka kada je Carrie upoznala Facu, u njezinom je životu prisutan, ako ne realno, fizički, onda u mislima i srcu iz kojeg ga nikada nije uspjela otjerati. Vjernost je Carrie koštala veze s Aidanom koji nije mogao prijeći preko prevare kojom ga je previše povrijedila[4]. Povjerenja je, pak, kronično nedostajalo u gotovo sudbinskoj vezi s Facom. No ono o čemu želim dalje pisati je upravo pitanje oprosta koji je na jedinstven način sadržan u temi ljubavi. O temi oprosta pisali su mnogi teoretičari koji su svojim radovima utjecali jedni na druge. Derrida (2001), Arendt (1958) i Hegel (prema Derrida, 2001) polemizirali su o pitanju oprosta. Evidentiravši historijsku pozadinu potonjeg datiranu kao abrahamsko religijsko naslijeđe preciznije kao spoj judaizma, kršćanstva i islama (Derrida, 2001). Zanimljiva je stvar da je u Seks i Gradu scena povezana uz Carrieno traženje oprosta smještena upravo ispred crkve u kojoj je taj dan Charlotte sklapala brak s Treyem MacDougalom[5]. Anksioznost kao nuspojava grižnje savjesti kulminirala je u trenutku kada je Carrie stajala ispred crkve. Moguće je da se redatelj igrao konceptom oprosta također ga locirajući unutar kršćanske ideologije. Ona je tada morala ponizno zatražiti oprost od Aidana iz prostog razloga što više nije mogla živjeti s tim teretom i/ili kršćanskim vokabularom rečeno-križem. No Carrieno priznanje nije nevino kao ni čin koji ju je doveo do ove situacije. Konceptom ispovijedanja grijeha, koji također pripada kršćanskom religijskom naslijeđu, Carrie sebično pokušava skinuti teret grijeha koji je suviše težak da bi ga samostalno nosila na leđima. Jezik oprosta nikada nije čist niti oslobođen osobnih interesa (Derrida, 2001:31). Priznavši Aidanu olakšala je svoju dušu, a njegovu zavila tugom, razočaranjem, osjećajem izdaje, zbog toga je njezin čin na prvom mjestu sebično djelo očajne osobe. Priznanje grijeha donosi rasterećenje, olakšanje i iako Carrie tijekom serije u niti jednom trenutku ne pokazuje religioznost prema bogu bilo koje religije, ona se priklanja toj dugoj tradiciji življenja i ponašanja prema normama u ovom slučaju moralno-kršćanskim. Na kršćansku tradiciju neki psiholozi gledaju kao na neurotsku religiju koja izaziva krivnju (Narramore i Coe, 1999). Jedan partner, ekskluzivnost u vezi ili preciznije monogamija, također stavka kršćanskog naslijeđa, te društvo koje živi po tim pravilima, Carrie su natjerali da svoj grijeh uopće percipira grijehom. Stvorivši oko nje toliko silni pritisak da je morala pribjeći konceptima ispovijedanja, ali i traženja oprosta. Oprostom je težila normalizaciji veze kojoj nažalost nije bilo spasa (Derrida, 2001). Njezini grijesi su tu vezu tada okončali, iako su se kasnije u seriji pomirili[6], prevara je njihovu vezu progonila do samog kraja, učinivši od Aidana nesigurnu osobu kakvu je Faca učinio od Carrie. Jacques Derrida (2001:38) pita se je li moguće oprostiti, ali i zaboraviti. Carrie Aidana moli za oprost iako je svjesna da joj grijeh iz prošlosti ne može zaboraviti[7]. Pošto su se u sezoni 4. pomirili, Aidan je imao potrebu kazniti Carrie zbog grijeha iz prošlosti, također tražeći od nje da se prestane čuti i viđati s Facom. Kazna je usko povezana s oprostom (Arendt u Derrida, 2001:37) gotovo ih je nemoguće odvojiti, jer ako i žrtva odustane od kazne, okrivljenik se sam i dalje kažnjava, no Arendt teoriju postavlja drugačije implicirajući kaznu poput točke na i oprosta, jer bez kazne koja prekida proces taj bi proces trajao beskonačno (Arendt u Derrida, 2001:37). Ne bih se složila s konstatacijom autorice, dapače smatram da kazna ne intervenira na oprost, već ga na neki način produžuje, čineći taj proces kazne-oprosta cikličkim ili repetitivnim. Iako Derrida (2001:34) sugerira da pravi koncept oprosta treba težiti opraštanju upravo neoprostivog referirajući se pri tom na Hegela koji pak smatra da je sve oprostivo osim zločina nad duhom. Carrie je nad Aidanom počinila ono što možemo identificirati zločinom nad duhom, svojim ga činom slomivši. Na sličan, jednako bolan način, Faca je nad Carrie počinio isti zločin, onda kada joj se nije udostojao prepustiti, ali nedugo zatim se vjenčao s Natashom koju je upoznao na poslovnom putu u Parizu. Duh daje snagu za oprost, zbog toga je takav zločin nad duhom neoprostiv (Derrida, 2001:47). Oprost je tajanstveno individualno iskustvo za koje čovjek treba imati hrabrosti. Iznimno je teško oprostiti grijeh kao što je prevara jer takav grijeh povlači za sobom mnoge konotacije kao što su nepoštovanje i gubitak povjerenja. Jednom kada se povjerenje, snažna iskrena relacija između dvoje ili više ljudi, poljulja ultimativni je izazov ponovno ga uspostaviti, a potpuni uspjeh jest rijetkost, odnosno nerijetko izostaje. Mislim da je prevara ponajprije nasilni čin nad partnerom koji je iz čitave priče izostavljen. Ako se pozovemo na iskrenost, tada je priznanje prihvatljiva solucija, no sam Aidan je rekao da bi radije volio ne znati taj detalj koji nije samo narušio strukturu njihove veze, uništio je, već je fundamentalno promijenio sliku, njegov način percepcije Carrie kao osobe[8]. Umjetnost je umjeti oprostiti, a još veća umjetnost je zaboraviti, omogućiti prošlosti da zauvijek ostane prošlost bez prizivanja u sadašnjost. Koncept oprosta ishodište pronalazi u ljudskoj taštini i/ili dobroti koja je individualna. Normirani oprost kao koncept kršćanske ideologije jest nešto čega smo mi svjesni u teoriji, samo je u praksi situacija time kompliciranija. Oprostom nekada gazimo dio sebe, ali u svrhu bivanja boljom osobom, u svrhu oslobođenja od ljutnje. U epizodi prigodnog naziva „Sve se vraća, sve se plaća“ Carrie vjeruje da se loše karme može osloboditi samo ako izrazi iskreno žaljenje Natashi kojoj je svojom aferom s Facom uništila brak. To vjerovanje, preciznije praznovjerje Carrie je trebala realizirati upravo ritualom kako bi se oslobodila zlih duhova prošlosti, ali Natasha nije najbolje reagirala, vrativši je u realni svijet, da ne kažem spustivši je na zemlju. Brutalno iskreno ukazala joj je na sebičnost i licemjerje čina, ne preljuba već isprike. Carrie je u tom trenutku ostavljena sama sa sobom, na milost vlastite savjesti, jer poanta nije u moljakanju za oprost, već da osoba bude u stanju oprostiti sama sebi za učinjene grijehe.

Svjedočimo mnogim opraštanjima tijekom serije Seks i Grad, opraštanjima koja se ne tiču strogo ljubavnih odnosa. Oprost, u krajnju ruku, nije samo ekskluzivno pravo dvoje ljudi koji su u vezi već je generalna pojava koja se na svakodnevno bazi odvija među ljudima. Carrie, Miranda, Samantha i Charlotte konstantno opraštaju jedne drugima sitnice ili velike stvari koje su ih povrijedile, uvrijedile ili pak samo obilježile na određeni način. Opraštanjem tuđih svjesnih ili nesvjesnih uvreda cure potvrđuju i jačaju svoje prijateljstvo, na način da ih svaki kompromis, ustupak ili čin oprosta čini koherentnijom cjelinom, ali i produbljuje njihov odnos. Najteže im je bilo oprostiti Carrien odlazak u Pariz s umjetnikom Petrovskyim, taj im je odlazak otvorio oči na način da su prvi put uspjele kristalno jasno vidjeti važnost prijateljstva i međusobnu povezanost. Između ostalog one su, sve tri zajedno, ljubav Carrienog života[9]. Taj trenutak serije od iznimne je važnosti iz razloga što je Faca tek u posljednjoj epizodi zadnje snimljene sezone serije Seks i Grad uspio dobiti oprost za sve ono što je učinio Carrie, taj oprost nije bio klasičnog tipa. Nije bio verbalan, niti ga je on tražio, ali u pogledima cura publika je mogla uočiti transformaciju koja se dogodila. Promijenile su način na koji su ga gledale tek pošto je izgovorio čarobne riječi: „Volim Carrie!“ Svjedoci smo pomirenja prijateljica i „zločestog“ dečka, pomirenja visokog stupnja onoga čemu svaki muškarac mora težiti jer kriteriji prijateljica su gotovo nedostižni. Opraštanje, koje se provlači kroz čitavu fabulu, ultimativno se ostvarilo u posljednjoj sezoni i epizodi učinivši Seks i Grad tipično američkom serijom, čija masovna publika[10] inzistira na sretnom završetku. Iako je plakala, bolovala od slomljenog srca, razočarala se, no na koncu podigla se čvrsto na noge, Carrie je ipak sve, ali apsolutno sve, oprostila Faci onog momenta kada je došao po nju u Pariz. Čarobnim riječima: Carrie, ti si ta [11] magično su izbrisane sve boljke, sve patnje i sve suze. Carrie je bez razmišljanja primila Facu natrag u svoje srce iako, realno, on nikada iz njega nije niti izašao.

            Seks i Grad promovira politiku prijateljstva (Derrida, 2003)  koja je konstituirana kao supstitucija za obitelji protagonistica. Carrie, Miranda, Samantha i Charlotte međusobnim su odnosom podigle prijateljstvo na višu, familijarnu razinu koja reprezentira realnu zamjenu za obitelj svake pojedinačno. Njihove obitelji, roditelji, izostavljenu su iz sadržaja Seks i Grada, spominju se površno, gotovo samo na razini podsjetnika da su nekada postojali, ali da sada više u životima naših protagonistica nemaju značenje. Svaka od njih spominje obitelj u prošlom vremenu, ostavljajući ih u dijelu života koji im više nije blizak, dapače čak postaje stran. Nikada, kao gledatelji, nismo imali priliku vidjeli roditelje cura iz Seks i Grada osim u epizodi kada je Mirandi umrla majka pa su cure otputovale na sprovod. No sprovod, kada je riječ o Mirandi, jedini je prikaz postojanja obitelji kao takve. Potrebno značenje obitelji preuzele su prijateljice čija je uloga pojačana, formirana na drugačiji način od klasičnog prijateljstva. Glavne protagonistice serije dokaz su da su žene uistinu sposobne za prijateljstvo, za razliku od tvrdnje da žena poznaje samo ljubav i iz tog razloga nije sposobna funkcionirati u formaciji prijateljstva[12]. Derrida (2003:383) poziva se na Aristotela kada kaže da je prijatelj naše drugo ja, koje mora imati osjećaj vlastitog postojanja. Uistinu cure, jedna drugoj predstavljaju svojevrsno drugo ja, glas razuma u afektivnim momentima, ali ujedno imaju dovoljno čvrste i ustanovljenje identitete zbog kojih nemaju potrebu imitirati jedna drugu niti preuzimati tuđe osobine. Njihovo prijateljstvo se ne temelji na koristi već na prihvaćanju i ljubavi, iz tog razloga oblik njihovog prijateljstva kao supstitucije za obitelj teži ka ostvarivanju savršenog, odnosno, pravog prijateljstva. Uzevši u obzir familijarnu notu prijateljstva karakterističnog za seriju Seks i Grad, odgovornost tog prijateljstva otvara prema budućnosti, stvara obećanje i/ili obavezu koja sudionike povezuje i obavezuje. Poznato je da prijatelje sami biramo i zbog toga su osobe koje možemo u svojim životima nazvati prijateljima toliko posebne, ali obitelj ne možemo izabrati, obitelj nasljeđujemo, u njoj se rađamo. Serija sugerira da su četiri prijateljice snagom međusobnog odnosa prijateljstvo pretvorile u obitelj. One su, jedna drugoj, i majka i sestra i prijateljica ovisno o potrebi i ovisno o situaciji. Veličina i važnost njihovog prijateljstva stavlja se mnogo puta na kušnju, ali joj svaki puta odolijeva. Carrie u posljednje dvije epizode 6. sezone, uoči odlaska u Pariz, uviđa „tajnu vezu“ koja je drži na okupu sa Samanthom, Mirandom i Charlotte. Ta nit istkanog prijateljstva Parizu oduzima lažni sjaj, preplavljujući Carrie sjetom i nostalgijom. Pariz ipak nije dom, dom je tamo gdje je srce, u New Yorku, u rukama ostalih protagonistica. Tamo je svijet ljepše mjesto u zagrljaju ljudi koji život čine ugodnijim i potpunijim, u prijateljskom zagrljaju.



[1] Poslovica nepoznatog autora koja se godinama prenosi usmenom predajom stoga je upitno i vrijeme iz kojeg datira.

[2] Sezona 3., epizode 9., 10., 11., 12.

[3] Sezona 3., epizoda 8.

[4] Sezona 3., epizoda 12.

[5] Sezona 3., epizoda 12.

[6] Sezona 4., epizoda 6.

[7] Sezona 4., epizoda 7.

[8] Sezona 3., epizoda 12.

[9] Faca je izrekao tu rečenicu u posljednjoj epizodi 6. zadnje sezone.

[10] Kada kažem masovna publika, pri tome se oslanjam na teoriju Davida Morleyja (u Media Studies, a reader, 2000:474) koji sugerira da publiku trebamo percipirati kao ujedinjeni broj supkulturnih formacija ili grupacija čiji članovi će dijeliti kulturalnu orijentaciju prema dekodiranju poruka u partikularni smjerovima.

[11] Sezona 6., epizoda 9.

[12] Derrida se u članku Politika prijateljstva žustro bori protiv takve diskriminirajuće fraze i/ili uvjerenja.

9.  ZAKLJUČAK

Seks i Grad, kao produkt američke filmske industrije, ujedno i proizvod medijske popularne kulture, svojim je sadržajem utjecao na šaroliku publiku. Likovi serije: Carrie Bradshaw, Miranda Hobbes, Samantha Jones i Charlotte York životima su tematizirali radnju serije koja je sadržajem propitala, ustanovila, ali i srušila mnoge konstituirane stereotipe o muško-ženskom odnosima. Iz tog razloga najčešće sam se oslanjala upravo na feminističku kritiku. Feministička literarna kritika žensko pismo vidi kao prostor emancipacije žena čiji je jezik subordiniran, a pravo glasa uvelike uskraćeno. Carrie Bradshow kolumnama propituje vječno ženske teme, emancipirajući žene slobodnim diskutiranjem o seksu. Prevrćući razne tabu teme, sadržaj serije podržao je i prava homoseksualaca ukazavši na apsolutnu nužnost izlaska u javnost s gorućim problemima koji počivaju na dubokoj razini diskriminacije infiltrirane u politiku, državu i čitavu ideološku strukturu današnjice. Dominirajuće kulturne vrijednosti ne smiju biti rodno niti spolno determinirane, a matrica mora biti prostor jednakih silnica i djelovanja moći oba spola.

U radu sam ukazala na snagu medija u konstrukciji različitih značenja, reprezentacija i kodova, posebice u poglavljima o New Yorku i modnoj industriji. New York medijski je reprezentiran kao Meka i Medina, obećana zemlja, grad u kojem se svi snovi mogu ostvariti. Na temelju takve promocije i sustava propagande postao je hit destinacijom. Djelovanje medija  evidentno je u formiranju trendova proizašlih iz stilističkih virtuoznosti primijenjenih na kostimografiji glumaca u seriji Seks i Grad. Kreiravši modne ikone, Seks i Grad postao je ne samo serija za kojom su ludi mnogi već i proizvođač trendova na globalnoj razini. Korištenom teorijom i analiziranjem serije hibridizirala sam segmente i tematike koje su me osobno dojmile, intrigirale ili pak provocirale kako bih ukazala na važnost propitivanja i primjenjivanja kulturalnih teorija i na zanemarenim materijalima koji se po mnogočemu doimaju trivijalnim, ali meni predstavljaju nepresušan izvor inspiracije za teoretiziranje. Medijski sadržaj uistinu jest zemlja čudesa, gdje se događaju razmijene i proizvodnja mnogih priča i značenja.

 

  1. 2.      LITERATURA:
  • Arendt, H. (1958) The Human Condition, Chicago: University of Chicago Press
  • Barthes, R. (1990) Retorika slike, Novi Prolog, 5 (17/18), 58-65
  • Barthes, R. (1997) “Semiology and the Urban”  Rethinking Architecture: A Reader in Cultural Theory,  London: Routledge
  • Burton, D. (1996) Through Glass Darkly: Through Dark Glasses. U: Weber, J.J. (ur.) The Stylistics Reader. From Roman Jakobson to the Present. London, New York, Sydney, Auckland: Arnold. Str. 224-240.
  • Butler, J. (2000) Nevolje s rodom – feminizam i subverzija identiteta, Zagreb: Ženska infoteka
  • Chaftez, J. (1997) „Feminist theory and sociology. Underutilized contributions for mainstream theory.“ Annual Reviw of Sociology 23:97-120
  • Connell, R. (1990) „The State, gender and sexual politics.“ Theory and Society 19:507-44
  • Cvijetinović-Starac, M. (2010) Ars erotica, Rijeka: PPMHP
  • de Beauvoir, S. (1981) Drugi spol, Beograd: BIGZ
    • Debord, G. (1999) Društvo spektakla, Zagreb: Arkzin
    • Dyer, G. and Baehr, H., (1987) Women and television, London: Pandora press
      • Foucault, M. (1994) Nadzor i kazna, Zagreb: Informator: Fakultet političkih znanosti
      • Grgas, S. (2000) Ispisivanje prostora-čitanje suvremenog američkog romana,
        Zagreb: Naklada MD d.o.o.
      • Hobson, B. (2005) „Feminist Therizing and Feminism in Political Sociology“, in The Handbook of political sociology, Cambridge University Press
      • Hodžić, A. I Štulhofer, A. (2000) Seksualna edukacija u školi: inozemna iskustva, Napredak
        • Jakobović Fribec, S. za Zarez br. 123 ( 12. 2. 2004.) Tema: Od ženskog pisma do rodno potpisane književnosti
        • Jenks, C. (2002) „Središnja uloga oka u zapadnoj kulturi“, Vizualna kultura, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, str. 11-45
        • Knibiehler, Y. (2004) Seksualnost kroz povijest, Zagreb: AGM
        • Kristeva, J. (1980.) Desire in Language: A Semiotic Approach to Literature and Art.Oxford: Blackwell
          • Lacan, J. u Wright, E. (2001) Lacan i postfeminizam, Zagreb: Jesenski i Turk
          • MacKinnon, C. (1989) Toward a Feminist Theory of the State, Cambridge, MA: Harvard University Press
          • McElroy, J. (1987) Women and Men, New York: Alfred A. Knopf
          • Mead, G. H. (2003) Um, osoba, društvo: sa stajališta socijalnog biheviorista, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk
          • Middleton, R. (1990) Studying popular music, Philadelphia: Open Univrsity Press
          • Morley, D. (2000) „Cultural Transformations: The Politics of Resistance“ u Media Studies, A Reader,  New York University Press
            • Narramore, B. i J. H. Coe (1999) Guilt, u: David Banner i Peter Hill (ur.), Baker

·        Derrida, J. (2001) On Cosmopolitanism and Forgiveness (Thinking in Action), London: Routhledge

·        Derrida, J. (2003) Politike prijateljstva, Dubrovnik: [časopis za književnost i znanost], N.s. 14 (2003), 3/4; str. 382-427.

Encyclopedia of Psychology & Counseling, Grand Rapids, Baker Books

  • Pollock, G. (1988.) Modernosti i prostor ženskosti u Kolešnik, Lj. (1999) Feministička likovna kritika i teorija likovnih umjetnosti, Izabrani tekstovi, Zagreb: Centar za ženske studije
  • Showalter, E. (1981)  Feministička kritika u divljini, Pluralizam i feministička kritika, s engleskog preveo: Zdenko Lešić          http://www.openbook.ba/izraz/no14/14_elaine_showalter.htm, stranicu posjetila 26. 5. 2011.
  • Soja, E. W.(1996) Thirdspace : Journeys to Los Angeles and Other Real-and-Imagined Places. Cambridge, MA: Blackwell
  • Spajić-Vrkaš, V., Stričević, I. , Maleš, D., Matijević, M. (2004) Poučavati prava i slobode: Priručnik za učitelje osnovne škole s vježbama za razrednu nastavu, Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo
  • Urry, J. (2002) The Tourist Gaze u The Tourist Gaze, London: Sage. pp. 1-16
  • Williams, R. (1980) Problems in Materialism and Culture, London: Verso
  • Wittig, M. (1973) The Lesbian Body u LeVay,D. (1993) The Lesbian and Gay Studies reader, New York
  • Yeatmann, A. (1997) „Feminism and power.“ Pp. 144-57 in Shanley, M. and Narayan, U. (eds.) Reconstructing Political Theory: Feminist Perspectives. Cambridge, UK: Polity

·        Saiti, A. i Tabak, N. (2009) Moda, želja za raznovrsnošću ili udaljavanje od tradicije  http://www.prizren-web.com/magazin/index.php?option=com_content&view=article&id=346:moda&catid=58:tradicija-i-obiaji&Itemid=182 stranicu posjetila 10. 4. 2011.

  1. 3.      POPIS IZVORA:

stranicu posjetila 25.5.2011.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*