Mislava Zuppa Rašić: Seks, Grad i Kulturalna teorija (6)

Filed under: region,teorijski radovi |

NEW YORK

„…once upon a time in New York…“
„…in a city like New York, with its infinite possibilities…“[1]

                                                            Carrie Bradhsaw, Sex and the City

            New York ili Empire state, kako se još naziva savezna država u čijemu se glavnome gradu nalazi geografska lokacija radnje serije Seks i Grad te smo u mogućnosti vidjeti prezentirani otok Manhattan, jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu, centar kapitalističkog svijeta. Manhattan je prepoznatljiv simbol New Yorka i Amerike, a sama Empire State Building simbol je moći i bogatstva te slobodnog poduzetništva liberalno-kapitalističkog ekonomskog ustroja SAD-a.

            Radnja gotovo čitave serije Seks i Grad, uz minimalna dislociranja, smještena je u gradu koji za sobom povlači neopisivu količinu konotacija, gotovo mitološku razinu profanosti, fetišizaciju i ideologiju. Sam naziv serije ukazuje na podjednaku važnost koliko seksa toliko i grada koja će biti zastupljena tijekom fabule serije. Zaljubljenost u New York, grad koji prema prikazanome evidentno posjeduje posebnu auru, zarazna je. Prikaz NY-a gotovo centrifugalno uvlači gledatelja u začarani imaginarij grada, u skup konotativnih sličica koje su nositelji određene mitologije i/ili ideologije. Zavodeći svjetlima, budnošću, adrenalinskom energijom, mnogo je ljudi barem jedan puta pomislilo kako bi baš voljeli posjeti New York. Iskreno, i ja bih, rado. Uistinu me fascinira, da ne kažem intrigira što skriva blještavilo tog grada, što se nalazi iza svih onih reklama koje obećavaju najbolju zabavu, grad koji nikada ne spava, nezaboravno iskustvo. Mislim da posjetitelji u trenutcima ekstaze pri posjetu New Yorku ne stignu previše razmišljati o autentičnosti doživljaja, dapače mehanizmi propagande, u najopćenitijem smislu medijske, davno su prestali koristiti reference na stvarnost. Nudeći mačka u vreći propagandna industrija konstruira lažni doživljaj popunjen obećavajućim znakovima. Stoga je autentičnost iskustva paradoksalno prepuštena razini uživljavanja u ulogu ili sadržaj. Ako je stvarnost prestala biti adekvatnom referencom znakovima[2] koji su medijskim posredovanjem postali važni per se, pogled koji promatra i iščitava sadržaj i sam bi trebao biti toga svjestan. Ali, nažalost nije, ili pak je, ali rijetko kada toga svjestan u trenutcima infiltriranosti u obećani prostor. Želje posjetitelja New Yorka za konzumacijom spektakla nametnute su od strane filmske, kulturne i turističke industrije te utemeljene na medijskim simulacijama, počivaju na želji za iskustvom različitog životnog stila, onoga koji je prezentiran u seriji Seks i Grad. Spektakl, uistinu jest model života koji vlada društvom (Debord, 1999:9), upotpunjujući potragu za lažnim iskustvima blještavog sjaja inkorporiran u zabavu, reklame, vijesti, propagandu. Debord (1999:9-10) definiciju spektakla vidi kao društveni odnos među ljudima posredovan slikama. Spektakl je kao dio društva njegova domena obmane i lažne svijesti, fokusna točka vizije. To je materijalizirani pogled na svijet, a ne samo puka vizualna obmana koju stvaraju masovni mediji. Jezik spektakla se sastoji od znakova vladajuće organizacije proizvodnje, ti znakovi su sve ono što su-kreira doživljaj, pakirajući značenja u privlačne sjajne papire kojima se društvo konzumerizma ne može othrvati.   

Spektakl je neprestani govor vladajućeg poretka o samom sebi, njegov neprekidni monolog samouzdizanja, autoportret tog poretka u fazi njegove potpune dominacije nad svim aspektima života. Fetišistički privid čiste objektivnosti u spektakularnom odnosu prikriva činjenicu da se u stvarnosti radi o odnosima između ljudi i između klasa: kao da neka druga Priroda, sa svojim neupitnim zakonima, dominira čitavim našim okruženjem. Ali, spektakl nije neizbježna posljedica tog navodno “prirodnog” tehnološkog razvoja. Naprotiv, društvo spektakla je oblik koji sam bira svoj tehnološki sadržaj. Ako spektakl, shvaćen u ograničenom smislu “masovnih medija”, koji su njegova najpovršnija manifestacija, prodire u društvo u obliku čisto tehničke aparature, treba shvatiti da ta aparatura nikako nije neutralna… (Debord,1999:13). Dakle, mediji nipošto ne prikazuju nevinu i neokaljanu sliku svijeta, već iluziju stvarnosti, gdje ljudi poput marioneta plešu u skladu s nametnutom ideologijom, čineći točno one stvari koje se od njih očekuju, zaljubljujući se u lažne idole, fetišizirajući reklamni sadržaj, masovno trošeći ponuđeno. Reklame su središnja sila masovnih medija[3], alat za postizanje željenih ciljeva, napose konzumerizma. Raymond Williams (1980. u Media Studies, A Reader 2000:704)  slikovito kaže da je oglašavanje ili reklamiranje the magic sistem, što uistinu jest u pogledu postignutih učinaka.

            Carrie, Miranda, Charlotte i Samantha u niti jednom trenutku ne skrivaju zaljubljenost u NY, preciznije Manhattan, koji u njihovim životima ne predstavlja samo grad u kojem žive već i centar njihovog života. Kada se jednom nađeš u njemu, užasno je teško iz njega izaći (Soja, 1989:244). Priznajući da je jednostavnije istjerati grad iz cure nego curu iz grada, Carrie je teškog srca odlučila napustiti NY, te ga zamijeniti Parizom, jednako kao i Miranda Manthattan, zbog kuće u Brooklynu.

Koliko god mislili da poznajete New York, iza ugla se uvijek skriva nešto novo, nešto nepredvidljivo[4]. Gotovo u svakoj epizodi New York se spomene barem jednom čime se ukazuje na sveprisutnost grada koji djevojke ne mogu i ne žele istjerati iz svog srca i života. Joseph McElroy u intervju za časopis Danas u svom posjetu Zagrebu 1990. godine rekao je da: živi u New Yorku koji je, vjerojatno, drugo ime za uspjeh, za postizanje neke moći i napredovanje hijerarhijskom ljestvicom[5]. Ono što je McElroy definirao kao širenje periferije koje vrši agresiju nad krhkom metom Manhattanom moguće je dijagnosticirati i u samom Seks i Gradu, kada se djevojke protive seljenju Mirande u Brooklyn ili kada putuju na Staten Island, za koji eksplicitno kažu da je zaostao za gradom toliko da doslovno živi u prošlosti.  New York[6] funkcionira kao primarna pozicija radnje, ali i kao metonimijski odslik kompleksne narativne strukture (Grgas, 2000:291). Iz narativne strukture Seks i Grada moguće je iščitati čitavu semiotiku grada iz razloga što se serija koristi već postojećim frazama koje su marketinški povezane uz New York, stoga je to grad koji nikad ne spava[7], Velika Jabuka[8], grad koji se nikada neće utišati[9], grad u kojem je proljeće najljepše godišnje doba[10]. Carrien, Mirandin, Charlottin i Samanthin stanovi su polazišne točke odakle se grad poima, no ipak smatram da je fokusna točka Carrien stan kao točka ucrtavanja u urbano tkivo tlorisa susjedstva, dakle omeđene jedinice emocionalnog i doživljenog prostora (Grgas, 2000:293). Stipe Grgas, na koga se bez straha referiram kada je u pitanju kulturalna geografija, ukazuje na funkciju prostornog indeksa, preciznije riječ je o šarolikom spektru dijalekata, te drugačije utemeljenih različitosti koje također možemo iščitati u 5. sezoni dok je Jack Berger bio Carrien partner. U romanu koji je napisao Carrie je zamjerila činjenicu da glavna protagonistica trči po gradu noseći staromodnu gumicu za kosu. Jednoj modno osviještenoj curi iz New Yorka (iako Carrie nije rodom iz NY-a) jednostavno nije jasno kako je Berger mogao toliko pogriješiti, jer kako Carrie tvrdi niti jedna njujorčanka ne nosi takvo što u kosi, osim kada se eventualno sprema za krevet. No, dok su čekali red za stol u restoranu ispred njih se šepurila žena srednjih godina s pripadajućim accessoriesom na kosi, no kada ju je Carrie upitala u kojem dijelu NY-a živi, po samom naglasku bio je jasno da žena nije odatle, tu je Berger uvidio da Carrie ima pravo iako se jako teško pomirio s time, što je naknadno dovelo do puno većih problema u njihovom odnosu. No, grad je po svojoj biti i semantički, mjesto našeg susretanja s drugih (Barthes,1997:96). Namjerno citiram Rolanda Barthesa upravo iz razloga što riječ drugi povlači mnoge polemike, na prvom mjestu postkolonijalne kritike, ali, nezanemarivo, stanovnike ostatka Amerike i one koji nemaju stalno prebivalište na Manhattanu, se tretira kao prema drugima iz priča o marginalcima i onima koji su otklon od norme, bilo rasom, klasom ili spolom, a u ovom slučaju geografskim lokalitetom. Ako se osvrnemo na klasnu diskriminaciju unutra Seks i Grada, nemoguće je ne zamijetiti izoliranje socijalnih slučajeva i ne prikazivanje beskućnika. Izolirani, marginalizirani, podređeni, subordinirani nisu prikazani u niti jednom trenutku. Njihova reprezentacija bi bila stvarnost koja ruši iluziju stoga ih se isključuje, doslovno negirajući njihovo postojanje. Ideologija i mitologija grada koju serija promovira bila bi direktno potkopana prikazom „ružne“ stvarnosti, a imaginarij grada vidno narušen, zbog toga što takav vid reprezentacije izaziva kontra-efekt u očima gledatelja, potencijalnih posjetitelja New Yorka.

 Obilježja grada su pune ulice, ljudi i automobil, modna scena, hot spots-restorani, klubovi, sve ono što začinjava život ili samo biva podlogom za radnju naše četiri protagonistice. Posvuda su prikazana visoka poslovna zdanja kao što su zgrada Vouga, galerije, muzeji i kazališta, žuti taksiji, sjedišta korporacija, sportski centri, mjesta razonode, bliješteća svjetla i arhitektura te neizostavni simbol amerikanizacije društva, kapitalistički i globalizacijski proizvod-McDonalds.

Iako je New York jako veliki grad, serija ga ne prikazuje kao beskrajnu mrežu ulica i avenija, dapače prikazan je kao križište svih događanja i likova, koji se na svakodnevnoj bazi sreću  redovito. Ponekad kada to i nije toliko poželjno, primjerice kada su Miranda i Carrie slučajno nabasale na Aidana i Stevea s novim djevojkama, te kada je Charlotte susrela Carrie na izlazu iz hotela nakon druženja s Facom.

New York je prikazan kroz seriju na niz načina od kojih se gledatelj, objektivno ne može odlučiti za primamljivi. Urbanost, modernost, pomodnost, energičnost, sanjivost, sve su navedeno epiteti kojima se NY opisuje najprimamljivijom metropolom koju jednostavno ne možete ne-željeti posjetiti. Načinom prikaza NY-a unutar serije moramo se zapitati na količinu marketinške turističke promocije grada, jer realno gledajući danas gotovo 13 godina nakon emitiranja prve sezone Seks i Grad najbolja je reklama New Yorka te su kao dvije zasebne reprezentacije isprepleteno povezani. Maestralnom igrom znakova i kodova koje Seks i Grad konstruiraju New York uistinu nije potrebno dodatno brendirati, image grada koji je stvoren dovoljno je jak funkcionirajući na principu okidača, slike, znakovi i zvuk naslovne pjesme Seks i Grada dovoljni su da bi gledatelj stvorio prikladnu sliku nastalu kao nuspojava intertekstualnog znanja i kodova. Gledanje, viđenje i znanje isprepletani su (Jenks, 2002). Značenje reklama je, a priori, određeno, to reklamu čini iznimno direktnom ne bi li publici prenijela što jasniju poruku (Barthes, 1990). Nije teško povjerovati da je Seks i Grad reklamom, ali i sadržajem utjecao na masovnost turističkih pohoda na New York.

 Places are chosen to be gazed upon because there is anticipation, especially trough daydreaming and fantasy, of intense pleasures, either on a different scale or involving different senses from those customarily encountered. Such anticipation is constructed and sustained trough a variety of non-tourist practices, such as film, TV, literature, magazines, records and videos, which construct and reinforce the gaze (Urry, 2001:3).

Jedna od najvažnijih slika koju smatram apsolutno krucijalnom stoga ju i napominjem, prikaz je Empire State Buildinga[11]. Riječ je o simbolu grada New Yorka jednako poznatom kao i WTC ili popularni Blizanci stradali u terorističkom napadu 11. rujna, te Statue of Liberty. Empire State Building je mjesto toliko poznato da je samo svojim postojanjem poprimilo mitološke vrijednosti.

            First, there is seeing a unique object, such as the Eiffel Tower, the Empire State Building, Buckingham Palace, the Grand Canyon (…) These are absolutely distinct objects to be gazed upon which everyone knows about. They are famous for being famous, although such places may have lost the basis of their fame (such as the Empire State Building, which still attracts two million people a year). Most people living in the ‘west’ would hope to see some of these objects during their lifetime. They entail a kind of pilgrimage to a sacred centre, which is often a capital city, a major city or the site of a unique mega-event (Urry, 2001:12).

Mitološke vrijednosti Empire State Buildinga o ideologiji američkog sna koja kada ju se prenese na New York, poprima šire razmjere od utopijske želje za uspjehom. Ipak, za New York se vjeruje da ako osoba tamo uspije, može uspjeti bilo gdje u svijetu. Evidentno, grad predstavlja ultimativno mjesto uspjeha pa tako i ostvarenja američkog sna. Način na koji je razglednica Empire State Buildinga, globalno prepoznatljivog simbola, prikazana u najavi serije Seks i Grad ukazuje na trikove kamere. Žabljom perspektivom, odnosno kamerom koja odozdo snima visoku zgradu čineći je vizualno još višom, konotira se važnost zgrade. Visina, u duhu zapadnog mišljenja sugerira moć. To je moguće potkrijepiti frazom iz naroda: gledati nekoga s visine, sugerira se činjenica da se dotična osoba osjeća superiornije, nadmoćnije promatrajući nekoga ispod sebe. Takvim prikazom veliča se simbolizam te hiperbolizira reprezentacija moći i ideologije kapitalizma-uspjeh.

Najava serije se, kao što sam već navela sastoji od razglednice Empire State Buildinga, Carrie kako odjevena u samo svom unikatnom stilu korača gradom, te razglednica idućeg važnog simbola New Yorka. Riječ je o Brooklyn Bridge-u. Most je simbol optimizma stoga me ne čudi što je inkorporiran u image Seks i Grada na čak dvije razine. Jednom razinom most prezentira poveznicu Manhattana s ostatkom New Yorka, preciznije, Brooklynom, što se također može shvatiti i kao poveznica s Mirandom koja je u posljednjoj sezoni odselila u Brooklyn zbog proširene obitelji. No, slijedeća se razina tiče simbolike optimizma tog vremena. Intrigantno je što upravo u trenutku prikaza razglednice mosta ime glumice koja igra ulogu Charlotte biva prezentirano. Gledateljima je jasno da Charlotte jedina od sve četiri cure posjeduje ogromnu dozu životnog optimizma i nadu da će pronaći svog princa na bijelom konju. Ako se možemo upustiti u dublju analizu prikazanog sadržaja, smatram da postoji mogućnost redateljske virtuoznosti te planirane simbolike na obe razine. Prikaz autobusa s reklamom kolumne Seks i Grad, koji u prolazu Carrie zalijeva vodom iz lokve, ukazuje na važnost reklame podjednako za promociju serije i New Yorka, ali se također može shvatiti kao svojevrsna kritika društva koje je toliko inficirano propagandnim sadržajem da je potrebna lokva na cesti kako bi se probudili iz hipnoze. Reklamnog sadržaja u medijskom prostoru ima toliko da je običnom laiku promatraču podosta teško sve zapaziti ili percipirati, iz tog razloga je Carrie šokirana bivajući zalivena vodom, ali je rezultat postignut i reklama je opažena.

            Važno je naglasiti da Seks i Grad ne balansira podjednako dobre i loše strane grada zbog toga se bez straha mogu usuditi reći da intrinzično kreira imaginarij sigurnog mjesta iako nam je svima jasno da toliki grad to nikako ne može biti. Manjak reprezentacije stvarnosti gradske vreve uzročno je povezan s konstrukcijom mita o mjestu. Prikaz realne slike grada je relevantan utoliko što se pozicionira kao veza između simboličkog i realnog, poveznica odraza i stvarnosti. Carrie, u epizodi značajnog imena What goes around comes around[12] u trenutku kada slučajno zakorači u nepoznatu ulicu, gotovo izgubljena u betonskoj džungli paralelnih i okomitih ulica, biva kažnjena pljačkom za napuštanje „sigurnog“ prostora Manhattana. Nepoznati joj muškarac oduzima torbu te dobro poznajući vrijednost Manolo Blahnik otuđuje i Carriene najdraže cipele. Situacija nabijena nelagodom, uplašena Carrie, osobne stvari koje vjerojatno nikada više neće vidjeti, sve pada u drugi plan kada Miranda dolazi po nju i značajno se sretne pogledima s detektivom koji je istraživao slučaj.  To je jedini trenutak u seriji koji je stvarniji od stvarnosti, na kojeg se intervenira šokom, strahom, pljačkom, ali je već u sljedećem momentu nanovo preliven čarolijom strasti. Realnost se zataškava na mnogo načina, korištenjem reklamnih, filmskih i sveukupno spektakularnih trikova.


[1] http://www.imdb.com/character/ch0018417/quotes stranicu posjetila 1. 6. 2011.

[2] The gaze is constructed trough signs, and tourism involves the collection of signs. When tourists see two people kissing in Paris what they capture in the gaze is „timeless romantic Paris“. When a small village in England is seen, what they gaze upon is the ‘real olde England’. As Culler argues: ‘the tourist is interested in everything as a sign of itself … All over the world the unsung armies of semioticians, the tourists, are fanning out in search of the signs of Frenchness, typical Italian behaviour, exemplary Oriental scents, typical American thruways, traditional English pubs’ (1981:127) (Urry, 2001:3)

 

[3] Predavanje dr. sc. Saše Vojković iz kolegija Mediji od Gutenberga do HTML-a 2. 11. 2008.

[4] Sezona 4., epizoda 4.

[5] „Evolucija humane utopije“ (razgovor vodila J. Kuzmanović), Danas, 6. studenog 1990.

[6] Kao i u McElroyevom romanu Women and Men

[7] Sezona 5., epizoda 7.

[8] Sezona 6., epizoda 1.

[9] Sezona 6., epizoda 1.

[10] Sezona 6., epizoda 3.

[11] Empire State Building izgrađena je za vrijeme natjecanja između dvije velike korporacije, kreatora General motorsa Johna Raskoba i Chrysler korporacije na čelu s Walterom Chryslerom. Jedno je od arhitektonskih čuda toga vremena i jedna od najvidljivijih atrakcija grada New Yorka. Moćnici koji su se natjecali koji će što brže sagraditi najvišu zgradu u gradu i šire, ostavili su u landscape-u grada trag (landmark) za kapitalistički duh specifične natjecateljske energije i simbol preživljavanja velike Depresije koja je potresla američku ekonomiju tridesetih godina dvadesetog stoljeća i od koje se društvo i ekonomija trebalo opraviti. Zgrada je svojim sjajem i titulom najviše zgrade na svijetu budila nadu u ponovnu uspostavu nadmoći i slobode tržišta koji su okosnica kapitalističkom duhu velesile. Od kada je izgrađena, 1931. godine, postala je simbol New Yorka i američkoga sna. Preuzeto s (http://en.wikipedia.org/wiki/Empire_State_Building) stranicu posjetila 16. 4. 2011.

[12] U hrvatskom prijevodu ta se epizoda zove Sve se vraća, sve se plaća.

One Response to Mislava Zuppa Rašić: Seks, Grad i Kulturalna teorija (6)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*