32.9 C
Belgrade
03/07/2022
Crna Gora nagrađeni radovi zemlja

Mirela Agić Udovičić: “11. 7.” (Druga nagrada časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2011. godinu)

 

 

11. 7.Mirela Agić Udovičić

 

 

Gospodaru, imam samo Tebe

njih i više nikog na svijetu

 

Na gubilištu je zavladala tama.

Između oca i dječaka ugledao sam

Azraila.

 

Bože, kakav mi znak to šalješ?

Danas nema ničeg ljepšeg od njegovog

vječnog i mrakom potamnjelog lica.

 

Zatvorio sam oči i poželio kišu.

Zovem Te i preklinjem Gospodaru,

Pošalji nam pljusak prije nego što nas pobiju.

 

Pogledaj,

danas ja i Tvoj sluga dijelimo Svijet

Ćutanjem  pored iskopanih jama.

 

Zato Te molim da vezanih očiju

sa onim dječakom zakoračim

Na Haronovu skelu.

 

Nisam htio da odem ovako

sa žicama na rukama, bez cigarete

pred dugi put.

 

 

Mirela Agić Udovičić, rođena je 18. novembra 1978. godine u Tuzli, Bosna i Hercegovina.

Diplomirala na Odsjeku za bosanski jezik i književnost  na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Završila BBC kurs za radio novinara 1998. godine u Sarajevu. Radila u redakciji časopisa Zapis na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Uređivala Forum časopisa za kritiku i umjetnost teorije Razlika/Difference (Tuzla).

Završava postdiplomski studij “Teorijski modeli postmodernog proučavanja književnosti” u Tuzli.

Dobitnica nagrade na Radiju Fern za dokumentarac “Muška voda”.

Na književnom konkursu “Reč u prostoru”, Beograd, 2010. godine nagrađena za pjesmu Česlavu Milošu.

Objavljivala pjesme u Zbornicima “Garavi sokak” Inđija i “Novosarajevski književni susreti”, 2010. godine.

Slične vesti

4 comments

Šaljivdžija 12/02/2012 at 02:41

Ja čudnih kriterija! Drugo mjesto?! A-ha, jasno mi je sad.
Damo, za mene si prva. Čestitam svim svojim bićem.
Samo za zadnju strofu, ona tri mala stiha, dao bih ti tri nagrade, ali, nažalost, nisu mi u rukama. No, doći će sve na svoje: pravda je zbir nepravdi.

Tebi sretno!

MIrela 12/02/2012 at 18:40

Hvala na lijepim riječima!Pozdrav:))

Milos 12/02/2012 at 22:02

– Danas nema ničeg ljepšeg od njegovog

vječnog i mrakom potamnjelog lica.

Ova dva stiha, i preklinjanje Boga da pošalje kišu (kako bi pomutio vid žrtvama koje će uskoro stradati), jesu dobri elementi pesme. Prvi zbog spajanja suprotnosti, a drugi zbog psiholoskog sloja (istu funkcionalnost ima i motiv cigarete). Nažalost, u pesmi, sem toga, nema ničeg više. Nema prostora za interpretaciju, nema poruka koliko bi trebalo da ih bude, i koliko je moglo da ih ima, iako postoje zameci dobrog razvitka.

Comments are closed.