Zanemjeli pjesnik (ocu)
Usamljen
I cvrst
Kao stari panj
Zatrpan lazima
K`o troskotom
Branis se cutanjem
Od lavine supljih rijeci
Od gmizavaca izmiljelih
Ispod podignutog kamena
Od pacova
Istrcalih iz crnih rupa
Razmiljelih po ovoj jadnoj nam zemlji
Da smute i riju
I da na odru istine
Lovorovim vjencem
Kite svoje lazi
Stojis
Sam
I prav
Kao
Stoljetni
Bor,
Cutis
Dugo
Bolno
A sto drugo i moze
Covjek
Prognan medju ovakve ljude
Pročitajte i:
