14.6 C
Belgrade
30/05/2023
kolumne region

Milan Balinda: Kad je bio u Majamiju, MIAMI tamo nije bio

Photo: MILAN BALINDA
Photo: Milan Balinda

              Prvu priču o Majamiju  ispričao mi je gospodin Vilijam Vili-Bil Halsal, daleke 1980. godine, kada je imao 101 godinu. Sedeo sam sa bivšim gradonačelnik Blufildca ispred kuće u njegovom gradu, na atlantskoj obali Nikaragve, kad mi je opisivao svoj putovanje za Njujork početkom prošlog veka. „Kad sam prošao kroz Majami…“, počeo je, „Dobro, kad sam bio u Majamiju, tamo nije bilo Majamija. Par drvenih kuća i močvara… Sve je to bila močvara.“

Majami je mlad grad. Zvanično se rodio 28. jula 1896. godine, sa svega 300 stanovnika. Godine 1940. u gradu živi jedva 172,000 duša. Danas Majami ima oko 400,000 ljudi, ali to ne prikazuje pravu sliku stanja. Majami je centralni grad sreza Majami, zvanično Majami-Dejd, u kome se dodiruju i prepliću mnogi gradovi, gradići i naselja, a koje svi zovu  jednostavno – Majami. Preko pet miliona ljudi žive u toj metropoli na jugu države Florida. Kada se tome dodaju i mnogobrojni turisti (grad godišnje poseti preko 20 miliona turista), onda se dobija prava slika o jednom od najčuvenijih odredišta na svetu.

Mnogi su, gledajući policijsku TV seriju „Poroci Majamija“ (Miami Vice), oformili svoje mišljenje o gradu koji se leškari na suptropskoj klimi. Sve što je viđeno u tim emisijama je – tačno. Ništa se nije preteralo. Skupi automobili, prelepe žene, policajci i kriminalci, opojne droge i ubijanja, jata ružičastih flaminga, palme, jahte, noćni klubovi, najluksuzniji hoteli … sve je to život u Majamiju. Tome bi trebalo dodati mnogobrojne penzionere koji su sebi mogli da obezbede život u „sunčanom raju“, ortodoksne Jevreje, na hiljade Italijana, Francuza, Rusa, Brazilaca, Haićana, Argentinaca, predstavnike svih nacionalnosti i rasa i, u najvećem broju, Kubanaca.

Mada je sve u metropoli napisano na engleskom, španskom i kreolskom sa Haitija, po ulicama mogu da se čuju svi svetski jezici. Nakon pada sovjetskog sistema svakim danom sve više se mogle videti radnjice, kafane i ostali biznisi koji svoje firme ispisuju ruskom ćirilicom. Niko ne može da se izgubi u Majamiju zbog nepoznavanja jezika, ali je španski ipak jezik koji je najviše u upotrebi. Sa svim svojim akcentima. Najbogatiji ljudi na svetu imaju po stančić ili vilicu da bi proveli izvesno vreme u Majamiju. A po izveštaju Biroa za statistiku, Majami je najsiromašniji grad u Sjedinjenim Državama. Bilo je to 2002. godine. Već 2004. Majami stiže do trećeg mesta. Ovo su podaci striktno za grad Majami, a ne za srez. Naravno, skoro niko u Majami zbog toga nije ni trepnuo. Grad se potpomaže svojom „sivom ekonomijom“. Bilo da je to neprijavljeni bakšiš iz restorana, bilo kesica kokaina.

Često se Majami nađe na prvom mestu liste Federalnog istražnog biroa (FBI) kao grad sa najviše kriminala. Naravno, niko zbog toga u Majamiju ni ne trepne. U gradu u kome postoji deset univerziteta, preko 20 posto stanovništva nema diplomu srednje škole. Taj podatak, takođe, ne uznemirava stanovnike Majamija. Mada je Majami „de fakto“ kulturni i finansijski centar čitave Latinske Amerike, najviše što stanovnici grada i posetioci vole da rade je da se – blesave.

plaze
Photo: Milan Balinda

Za sve one koji ne provode vreme u hladovini čitajući knjigu, Majami nudi sportske spektakle. Sport po volji. Košarka – Majami hit. Američki fudbal – Majami dolfins. Bejzbol – Majami marlins. Hokej – Majami panters. Fudbal – Majami FK. Tome bi trebalo dodati i univerzitetske lige. Što se tiče belog sporta, tenisa, pa sve teniserske žive u Majamiju. Samo poneka nešto severnije, u Palm Biču. Majami je jedna od svetskih odredišta za sportski ribolov i najveća luka iz koje isplovljavaju najluksuzniji brodovi na pomorska krstarenja.

Raznorazni ulični festivali tokom čitave godine uveseljavaju svačiji ukus. Osim Božića i Nove godine, tamo se slave svi američki praznici. Potom, Oktobar fest, kada se jedu kobasice s kupusom i pije nemačko pivo. Takođe se slavi 5. maj, najvažniji meksički praznik. Tada se jede meksička hrana i pije pivo iz Meksika. „Korona“ je najomiljenije. Takođe se zabavama obeležava praznik Kvanza, kojim Crnci proslavljaju svoje afričko poreklo. Tada se piju sve vrste piva. Ako postoji još neki svetski praznik koji se ne proslavlja u Majamiju to je zašto što još nisu čuli o njemu. Proslavlja se karnevalom i dan voćke mango. Naravno da se proslavlja i dan pomorandži.

Svi dani u Majamiju poznati su kao dani bikinija. Karneval kupačih kostima najbolje je posmatrati, ili učestvovati, na Majami Biču. Što se tiče tangi, tu uglavnom pobeđuju Brazilke, mada im se Kolumbijke i Venecuelanke sve više približavaju. Za ljubitelje filmova Majami raspolaže s nekoliko festivala. Ko hoće da kupi, ili samo razgleda, sportske čamce, mora da poseti godišnji motonautički sajam.

Jedino kada se ne blesavi u Majamiju, mada mnogo puta liči na blesavljenje, je kada Majamanci protiv nekog ili nečega protestuju. Izbor je veliki. Kubanci protestvuju protiv Kastra ili američke vlade, koja je učinila nešto što im nije po volji. Haićani se bune protiv svog predsednika na ostrvu koga su, obično, tek nedavno izabrali. Venecuelanci protiv Čavezovog Madura. Argentinci protestvuju i za i protiv Pinočea. Istovremeno. Antikomunisti protiv komunista, i suprotno. Anarhisti protiv multinacionalnih korporacija… Majami hrli da postane glavni grad protestanata.

 Mokro stopalo, suvo stopalo

Foto: Milan Balinda
Foto: Milan Balinda

Nakon kubanske revolucije, 1959. godine, kada su gerilci Fidela Kastra smaknuli diktatora Fulgencija Batistu, kubanski emigranti beže za Majami. Stvara se gradić u gradu koji je nazvan Mala Havana. Kasnije, dolaskom Nikaragvanaca, počeo je da se nazire Mala Managva. Zatim Haićani formiraju Mali Haiti. Godine 1965. 100,000 Kubanaca stižu avionima iz Havane u takozvanim „letovima slobode“. Petnaest godina kasnije, 1980., flota brodova, čamaca i splavova kreću iz kubanske luke Mariel noseći ka Majamiju 150,000 Kubanaca. Slično nadiranje sa ostrva zapretilo je 1994. godine. Tada su se Vašington i Havana dogovarili o politici koja je nazvana „mokro stopalo, suvo stopalo“. Ko god ko od Kubanaca kroči na suvo tlo ostaje u Sjedinjenim Državama. Uhvaćeni na moru, vraćeni su na Kubu. Prolaze kroz američku bazu u Gvantanamu, a zatim se nekima dopušta ulazak u Sjedinjene Države.

Slične vesti