Melisa Kadrić: nagrađene pesme (Magda Simin 2012 – drugo mesto)

Filed under: Magda Simin 2012,nagrađeni radovi,region |

aurora-borealis-1

BOGOVI

 

Kada su mi Bogovi govorili da ću te voljeti van svih granica
Ja sam se postavila kao hladna carica.
Dok su vatre buktale i kremenom palile našu ljubav
oponašala sam santu leda.
Kada su mi vragovi rekli da ću pamtiti dugo dodire tvoje,
ja okovala sam tijelo svoje.

Kada sam se najmanje nadala
U tvoje sam zagrljale padala.
I bogovi su istinu govorili,
Vatre I vragovi pravo zborili.

Stvorila se divlja ljubav
Ja postala ruža a ti trn gubav.

Divlja ljubav poput divlje ruže
Ima trnje i debelo uže.
Brzo nikne a još brže vene,
U jednom trenutku sve po zlu krene.
Pitam se sada gdje su Bogovi, vatre i vragovi
Da mi kažu šta će dalje biti.
Da li ću kao ruža ponovo cvati ,
Da li će moje srce neko drugi brati.

Nek mi sada utjehu Bogovi pruže
I skinu s vrata hrapavo uže.
Sve što je lijepo kratko biješe,
nek mijenjaju sudbinu il’ nek je se riješe.

 

Jako mi nedostaješ.
Ljudi kažu ne vraćaj se u prošlost
Ne čitaj istu knjigu dva puta kad unaprijed znaš njen kraj.
A ja bi samo na trenutak da prelistam stare stranice
Da dopišem po koju novu riječ i izmjeni kraj priče.
Da nas spojim u jedno biće
kome će kao u bajici zora da sviće.
I stavim tačku da obilježim kraj ,
Samo na trenutak da dobijem moć jer
Jako mi nedostaješ,znaj !

 

Kadkad sanjam u tišini
Ponovo nemiri vladaju mislima
Valovi tišine kvase mi lice,
Noćne bure sklapaju umorne oči
I polako tonem u dubine okeana,
Preduboke,maglovite i hladne.
Ponovo nastupa jedna usamljena,
Tiha i dugoročna noc.

Vec doletih’ kao nestrpljiva ptica
do krkih,ostavljenih ostrva
tamo gdje ćutnja ima moć,
gdje postoji neko s kim ćes poć..
u čarobne dubine okeana,
u lađe koje putuju plavetnim nebom.
Otići ćeš tamo gdje ti je srcu drago,
Pronaći jedinstveno blago …

Tišina ti otvara vrele ulice,
Baca osmjeh na tvoje lice
Ali sve to, samo kad zatvoriš oči
Samo tada ćeš poći … u zemlju
Gdje stanuju snovi,
Gdje žive misli i brzi otkucaji srca
Gdje i ritam ulogu igra,
Gdje ti muzika daje krila i letiš kao bezgrešna vila.
Niko te ne gleda zlobnim očima,
Prezire noćima krvavim riječima
Koje tako jako bole i
Trebaš vremena da ih izbrišes iz sjećanja.
Kad ti drhti dlan,
kad plačeš cio dan
Hrabro zatvori oči,
pozovi tišinu nek te odvede
u dubine okeana,
Preduboke,maglovite i hladne.
Tišina ce ti podariti san
I samo tada biti ćeš svoj…
Katkad i ja sanjam u tišini,
Sanjaj i ti …
Riješi se svega,odmori misli koje nemirno lutaju
Pustim ulicama grada
gdje bol vlada s’ krvavim riječima …
Sanjaj jer u snovima ćeš zapravo živjeti i vidjeti ono sto želiš!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*