6.5 C
Belgrade
28/03/2023
festivali Srbija vesti

Marija Pejin pobednica festivala POETSKI GRAD

marija-pejinU prostoru Magacina, ulica Kraljevića Marka 4, u subotu 26. septembra, održano je poetsko takmičenje u okviru organizacije festivala POETSKI GRAD, sa ciljem afirmacije i promocije stvaralaštva sveže autorske svesti. Petočlani žiri sistemom bodovanja takmičara, izabrao je pobednicu Festivala, pesnikinju Mariju Pejin, koja je dobila novčanu nagradu u iznosu od 10.000 dinara.

Članovi žirija Festivala bili su: Dragoslava Barzut, Goran Živković, Anna Rostokina, Ilija Rajačić i Sanja Grujić. Organizator održanog Festivala je Udruženje građana „Poezin“, a Pokrovitelj i glavni sponzor Festivala je Sekretarijat za kulturu grada Beograda.

Na festivalu POETSKI GRAD, nastupali su: Momčilo Bakrač (Vrbas), Bojan Ilić Bokerini (Niš), Damir Nedić (Kragujevac), Đorđe Đorđević (Beograd), Nikola Oravec (Novi Sad), Radovan Božović (Beograd), Dragana Bečejski (Pančevo), Marija Pejin (Beograd), Ivan Vujetić (Beograd), Mladen Lukešević (Beograd), Borislav Stanić (Subotica) i Periša Armuš Beli (Beograd).

 Voditeljka večeri bila je Ivana Peško, moderatorka književnih večeri u Beogradskom čitalištu. Kao muzička podrška Festivala, nastupio je Miloš „Sick Mick“ Perić (vokal, usna harmonika i gitara). Šef Sikijeve Mikijeve bluz papazjanije je svirao bluz i svašta šareno što liči na bluz.

Festival POETSKI GRAD je tematski određen savremenom poezijom koja nastaje i izvodi se u velikim gradovima. Festival je takmičarskog karaktera i okuplja autore i autorke iz Beograda kao i iz drugih većih gradova u Srbiji, koji pišu i izvode poeziju.

 

O pobednici festivala POETSKI GRAD:

 Marija Pejin, rođena je 1989. u Beogradu. Studira Srpsku književnost i Dramaturgiju.

Bila je član Omladinskog pozorišta DADOV, potom član ansambla i upravnik Akademskog pozorišta Branko Krsmanović. Igrala je u Ilijadi, Kokana Mladenovića, Lošim devojkama, Ivana Vukovića,  Autobiografiji, Lekciji i Ruvenzoriju, Vladimira Cvejića, Jazbini, Mladena Lukeševića,  Mi smo u a – molu, Jovana Stamatovića – Karića, i u filmu Ukronija, Marka Backovića.

Godinama istražuje mogućnosti svoje poezije, i javno čita. Nije objavila zbirku.

Sa Ivanom Peško i Nikolom Dum Dum Radićem, osnovala je TROP Autsajder, zajednicu koja u Beogradskom čitalištu okuplja i predstavlja neafirmisane pisce.

Živi i stvara u Novom Beogradu.

 

Poezija Marije Pejin:

  

ZNATE ŠTA GOSPODINE

 

Direktore, ja kasnim jer

Ne podižem roletnu – da me

Ne laže dan.

Čim zaurla mi alarm –

Znam: Kad uđem u gradski

Ću na licima naći

Istetoviran mrak.

Zato razvlačim kafu, motam novu cigaru,

Čekam poslednji minut – da se

Srušim na kvaku.

Osećam imam glavu, al će

Nestati lekom

Usput lisnatim testom častim

Mesto za čir.

 

I razmišljam o njemu, kakvu

Poruku da sročim, jer sam

Sinoć u pijanstvu opet

Molila za pažnju.

 

Drsku – da ga ubedi da

Imam drugu stranu i

Da on mi nije ljubav nego

Jednostavno vazduh.

Inatom protiv stida –

Danas neću da se šminkam.

Izmicanje smisla smišlja

Naviku što kida.

A hajka sms – a, kuda prođe

Raste pesma

Koja buja baš po putu vremena

Do radnog mesta.

 

Eto zašto kasnim i što opet nisam došla.

Nije me sramota –

Svesno ostala bez posla.

Šaljite

Pedalu poštom ili

Preko telefona, pošto

Direktore, znate, ne bih

Čak u grad po otkaz.

 

 

 

U GEJRANDERSKOM FJORDU

 

Kažu da moja Marili ima cementa po srcu,

Čelika pod čelom I zastakljenu krv.

Da je bila sa druidom, sa ubicom I sa ženom.

I da širi neku bolest.

 

Video sam je u luci kako gleda ribolovce.

Bila je već ponoć I znao sam da misli

Da grad tada liči na užareni ugalj

Koji pluta po srebru.

 

Na svom jeziku mi je u trenu izatkala pesmu.

Rekla mi je ime I otkud joj mrka put.

Tražila je akevit. Dao sam joj pljosku.

I pristala je da joj budem muž.

 

Kažu da moja Marili ima cementa po srcu,

Čelika pod čelom I zastakljenu krv.

Da je bila sa druidom, sa ubicom I sa ženom.

I da širi neku bolest.

 

Jer je ona često trčala I vikala – “Dim!”

Mada ne zna da je Olesund goreo.

Na šume Kašmira je mirisala moja Marili.

Imala je bezdane oči.

 

Rodili smo mrtvo dete sa zelenim belegom.

Nisu pobegle ni suza ni reč.

Samo je disala duboko i posivela ko beton.

– Zurila u more.

 

Kažu da moja Marili ima cementa po srcu,

Čelika pod čelom I zastakljenu krv.

Da je bila sa druidom, sa ubicom I sa ženom.

I da širi neku bolest.

Slične vesti