Školska drugarica, Dragana X, Leontina Y…
Svaki put kada izlistam svoje fotografije na Guglu uporno me proganja školska drugarica iz gimnazijskih dana. Sedi pored mene u crveno-crnoj haljini zatvorenih očiju, i sa rukama obavijenim oko kolena.
– Davno je to bilo… Šta se tu petljamo po Netu?! Nije nam tu mesto već negde drugde…
Ali moje reči ne dopiru do školske drugarice. Ostaju u vazduhu, prostoru…
Nije samo moja bivša školska drugarica u crvenoj haljini. U crvenoj haljini je i beogradska TV-voditeljka Dragana X.
I ona voli da nosi, a i lepo joj stoje, crvene haljine. I njeno telo kao da se raduje jednoj takvoj haljini.
Pa, i moje oči iskazuju radost kada se susretnu sa Draganinim fotografijama.
U jednom intervjuu Dragana kaže da lepota mora da se neguje.
– Čemu to?! – pitam je ja.
I odmah nastavjam:
– Noć je ušla u nas, i naše misli su prazne…
Međutim tela nam nisu prazna: puna su ručkova, večera… I svega ostaloga.
Ono što ljudsko telo voli, što mu prija, jeste i zagrljaj, a ne samo hrana, crvene i crveno-crne haljine, skupoceni parfemi i kreme… Pa, kada je još tu i fotograf da to zabeleži, sačuva za budućnost… Za Večnost što bi neko (pogrešno) rekao. Zašto bi budućnost bila Večnost ako to već nisu ni prošlost, a ni sadašnjost?!
Na fotografiji koja je dospela do mojih očiju su popularna beogradska kantautorka Leontina Y i njen suprug. A na njihovim licima osmesi koji odražavaju njihovo unutrašnje stanje, i koje može da se opiše sledećim rečima: „Mi smo mladi, lepi i srećni, i volimo se…“
Njihova nasmejana lica odmah podižu i moje raspoloženje. Toliko da ne uspevam da se uzdržim već glasno izgovaram:
– Hej, zaktorljaj se moja sudbino… Zakotrljaj se kao kamen koji se kotrlja niz strmi breg… Spusti me u dolinu punu sočne, zelene trave, potočića koji žubori… Punu dece koja se igraju, letpira koji lete, žaba koje krekeću… Samo se zakotrljaj moja sudbino…
O autoru: Zoran Ilić je prozni pisac iz Beograda. Sa svojim pričama prisutan u srpskoj i eks-ju periodici od 1989. godine. Bio urednik u “Književnoj reči” i gostujući urednik u “Albumu” (Sarajevo). Jedno vreme bio zamenik glavnog i odgovornog urednika onlajn časopisa Balkanski književni glasnik. Trenutno uređuje veb-sajt za književnost posvećen autorima sa prostora bivše Jugoslavije Prozaonline.
Na zagrebačkom internacionalnom pozorišnom festivalu FAKI 2006. godine izveo ulični performans koristeći motive iz jedne od svojih priča.
Saradnik je i aktivni učesnik mnogih veb-sajtova posvećenih književnosti: novosadski “Bundolo”, zagrebački CIP/Pisaća Mašina, beogradska Tekstura…
Dobitnik je “Priznanja Krleža” za 2009. godinu.
Bibliografija:
Zbirke priča
– Jednostavna i druge priče, Pegaz–KOS, Beograd 1997.
– Virtuelna devojka, KOS/Književno društvo “Sveti Sava”, Beograd 2003.
– Nedovršene priče, Književno društvo “Sveti Sava”, Beograd 2005.
– Trči zeko trči, “Alma”, Beograd 2008.
Romani
– Repriza reprize, “Liber”, Beograd 2009.
– Megalomanija, “Alma”, Beograd 2009. (koautorsko delo)
– Isečci, “Alma”, Beograd 2010.
http://kraljpajaca.blogspot.com/
http://prozaonline.com/