Kolumna Berislava Blagojevića: Neprocjenljivo

Filed under: Berislav Blagojević,kolumne,region |

Putovanje do Sarajeva – 5,5 h!

Zvuči nevjerovatno, ali je nažalost tragikomično istinito. Ipak, isplatilo se biti zgužvan nekoliko sati. Ispred hotela čekaju prijatelji, nasmijani i staklastih pogleda. Miriše konjak. Razgovori bez usiljenog navođenja, opušteni i lagani. Rečenice postaju gobleni, slike. Razgovaramo o Hajduku i Partizanu, o otkazima i paranoidnim egocentričnim šefovima, o gurmanskim specijalitetima doline Neretve (brudet od jegulja i žaba), o tekstovima Haustora i Obojenog programa, o (ne)ispunjenim željama i snovima… Zametne se i pokoji razgovor o pisanju i književnosti, osnovnom razlogu našeg okupljanja. Ali nakon salvi smijeha, Drago tiho zapjeva: „Svak’ je sjeban na svoj način“. I čini se da je ovdje zaista tako. I bogati i siromašni. I djeca i penzioneri. I kulturni radnici (naročito kulturni radnici!!) i neradnici. Svakome nešto nedostaje…

Ćevapi u „Petici“ – 10 KM.

Nema veze. Ne pije se svaki dan sok od ruže među nargilama… Književna radionica u Gete institutu je bila intenzivna, a zadaća koju je trebalo uraditi za naredni dan me je grubo podsjećala na vrijeme koje sam odavno prevalio preko leđa. Bilo je divno ponovo se osjećati kao srednjoškolac, čitati pred „razredom“ svoja zapažanja i pred druge „đake“ olako proljevati emocije kao da su pokvareno mlijeko. Iščekivanje kritika i pohvala. Klimanja glavom profesorice. Doista rijetka prilika da se čovjek vrati petnaestak godina unatrag. Jer, kako Drago reče: „Kad smo mali kakimo, a kad odrastemo seremo“. Zato je, valjda, toliko lijepo bilo biti „mali“. Bez komplikacija, bez surovih svakodnevnih problema, bez… Samo poneki konjak. Ili pivo. Po izboru.

Putovanje do Beograda – manje od 5,5 h!!

Vrlo ugodno putovanje, ako se zanemari uvijek neugodno postrojavanje na granici. No, to i nije naročita cijena da bi se čovjek obreo u drugačijem i zanimljivom društvu. I opet, kao i desetak dana ranije, nasmijani ljudi, neopterećeni stanarinama, beskonačnim i jalovim dogovorima političara, navijačkim ludilom… Razgovori o filmu, scenarijima, o knjigama i rukopisima u povoju, o Panami i nekoj kafani u Šibeniku. O planovima! Ko još ovdje, osim umjetnika i knjiških moljaca ima planove? Ko se uopšte usuđuje da nešto planira, da vidi malo dalje od vlastitog nosa? Oni gore? Ne bih rekao.

Piletina u slanini u „Sokoju“ – 20 KM.

Ni to nije bitno. Pa ne sjedi se svaki dan sa Goranom, direktnim potomkom faraona visočkih, na privremenom radu u Sloveniji! Veče koje je priredilo „Rende“ je opušteno i prijatno do te mjere da sam imao osjećaj kao da sam proveo 7 dana u velnes centru negdje na Baliju. Ni put, ni kofer, ni nedostatak sna, ni neobično jako i opojno ranojesenje sunce, ništa ne može da mi pokvari raspoloženje, da me umrtvi i vrati u poluhibernaciju iz koje sam doputovao. Drugi dan razgovaramo o ljubavima za vrijeme bombardovanja, o tome kako su ljudi nekada bili drugačiji (glupo zvuči ali više ljudskiji), o današnjoj djeci i ambijentu u kome stasavaju, o Harmsu i ljekovitosti aronije, nižu se anegdote o poznatim ličnostima, piscima… Štipam se ispod stola za nogu. Ne želim da me iko vidi kako provjeravam da li je sve to stvarno. Druga planeta, udaljena tek nešto više od pet sati od kuće. Ludo, ali istinito…

Lijepo je bilo vratiti se kući. Sve do prizemlja, dok nisam otvorio sanduče, ugledao gomilu računa i bezizražajno se počešao po tjemenu. Kakva šamarčina! Kakvo buđenje!

Uprkos tom gorkoslatkom osjećaju nakon povratka, putovati, upoznati nove ljude, čuti njihove priče, biti izvan kolotečine barem na dan ili dva, ne slušati sumorne vijesti, biti dio nečega lijepog, kreativnog i pozitivnog – neprocjenjivo!

O autoru: Berislav Blagojević je rođen 1979. godine u Slavonskom Brodu. Magistar je geografskih nauka. Objavljene knjige: „Lamentacija po Sofroniju“ (2005), „Trebao sam biti riječ“ (2005) i „Ja, revolucionar“ (2010). Poeziju i prozu je objavljivao u časopisima „Koraci“, „Sarajevske sveske“, „Nova Zora“, „Književnik“, „Riječ“, „Unus Mundus“, u Balkanskom književnom glasniku, online časopisima Blesok i Male novine i drugim. Kao autor je zastupljen u nekoliko zbornika: Zbornik kratkih priča „Ja sam priča“ (Banja Luka), Zbornik SPKD „Prosvjeta“ (Šamac), Zbornik poezije književnog kluba „Miroslav Antić“ (Inđija), Zbornik kratkih priča „Sea of Words“ (Barcelona), Zbornik „Najkraće priče 2009“ (Alma, Beograd) i dr.
Trenutno živi i radi u Banja Luci, BiH.

Svakog 1. u mesecu na Konkursima regiona čitajte kolumne Berislava Blagojevića.

http://berislavblagojevic.wordpress.com/
facebook
kritika knjige B. Blagojevića “Ja Revolucionar”

http://konkursiregiona.net/category/kolumne/berislav-blagojevic/

One Response to Kolumna Berislava Blagojevića: Neprocjenljivo

  1. Pingback: NEPROCJENJIVO « Berislav Blagojević

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*