Kolumna Berislava Blagojevića: Konačno rješenje

01/03/2013 | Filed under: Berislav Blagojević,kolumne,region | Posted by: KR

Prošlog mjeseca u kolumni sam pomenuo priču o jednom trošnom krovu, ali potom sam iskliznuo u nostalgiju i sjećanje, pa tom problemu nisam posvetio više pažnje. U međuvremenu, u Domu omladine (koji dijeli pomenuti krov sa još tri kulturne institucije) održano je „Po(v)ezivanje“ vol. 3 – idealna prilika da se poezijom osvrnem na pomenuti slučaj:

KONAČNO RJEŠENJE

porozan krov popušta

i jalovo krečno mlijeko

cijedi se na kablove elektrike,

a pod krovom poker neželjene djece:

muzej, dječije pozorište, dom kulture

i otežali rafovi biblioteke.

atmosferilije su krive!

jer, da smo u Sahari, krov bi

izdržao barem još tristo godina.

eto, i nebo je protiv nas, a

padavine u trošak nas baciše:

prokleta geografska širina!

o, kako bi samo divno bilo

da smo u Africi sa bratskim

i bliskim zemljama trećeg svijeta,

ali pogani usud je htio da

zaglavimo ovdje gdje umjetnici

stalno nešto ištu i stalno im nešto smeta:

te fagotiste niko ne zarezuje,

te premalo im književnih večeri,

te alternativu guše ovi ili oni,

te svirači udaraljki nemaju gdje da lupaju,

te pozorišta im, kažu, izdišu,

a pisci više gladuju no što pišu.

nego, da mi pustimo da to plane malo?

tu bi jedna zgradica baš dobro legla,

a i kome je do kulture stalo

u ova krizna vremena?

konačno rješenje je, dakle, veoma prosto:

ne raditi ništa

i sve će se već nekako riješiti.

pepeo pepelu

zemlja njima

kulturnjaci u ilegalu.

Naravno, pročitana pjesma ne govori samo o šupljem krovu, već o brojnim rupama zbog kojih tonemo. Zbog toga želim da se zahvalim svima koji, uprkos sveopštoj apatiji, nešto rade, stvaraju, trude se i organizuju večeri kakvo je „Po(v)ezivanje“. Unaprijed hvala i onima koji će nam se pridružiti i pomoći da nam nosevi ostanu iznad vode.

O autoru: Berislav Blagojević je rođen 1979. godine u Slavonskom Brodu. Magistar je geografskih nauka. Objavljene knjige: „Lamentacija po Sofroniju“ (2005), „Trebao sam biti riječ“ (2005), „Ja, revolucionar“ (2010) i “Revolucionar” (2012). Poeziju i prozu je objavljivao u brojnim časopisima i zbornicima. Dobitnik je nekoliko nagrada od kojih su najvažnije stipendija Fonda „Borislav Pekić“, prva nagrada književnog konkursa „Susjedi“ u organizaciji Gete instituta i Francuskog instituta u BiH i prva nagrada za najbolju kratku priču u regiji u 2011. godini na konkursu časopisa Avlija iz Crne Gore. Radovi su mu prevođeni na engleski, poljski, španski, malteški i makedonski jezik.
Trenutno živi i radi u Banja Luci, BiH.